Može li Turska inspirisati reforme u islamskom svijetu?

Može li Turska inspirisati reforme u islamskom svijetu?

Može li Turska inspirisati reforme u islamskom svijetu?

Više od hiljade učesnika okupilo se u zgradi sjedišta Arapske lige, u centru Kaira, da bi prisustvovali trodnevnoj konferenciji o reformama u muslimanskom svijetu. Učesnici su bili zainteresovani čuti odgovor na pitanje: Da li trenutno uspješno iskustvo u reformama Turske može inspirisati reforme i u drugim dijelovima muslimanskog svijeta?

Organizator konferencije nikako nije očekivao tako brojno prisustvo ovom Arapsko-Turskom sastanku, posebno je bilo neočekivano da će više od hiljadu učesnika iz oko dvadeset zemalja prisustvovati prvom danu konferencije, koju je uvodnim govorom otvorio dekan Al-Azhar univerziteta. Više od pet stotina učesnika je prisustvovalo zasijedanjima drugog i trećeg dana, koje su uglavnom bile fokusirane na Turska iskustva u reformama kroz proučavanje turskog Gulen pokreta, i njegovo poređenje sa reforomskim pokušajima drgudje u muslimanskom svijetu.

Učesnici su nametnuli seriju pitanja u svakoj od sesija, uz brojne zahtjeve za komentare i razmjene iskustava iz drugih muslimanskih zemalja, što je predstavljalo jasnu reflekciju javnog entuzijazma u pogledu teme o kojoj je raspravljano.

Otkuda toliki interes za konferenciju pod nazivom: Budućnost reforme u muslimanskom svijetu: Iskustva i poređenja sa Gulen pokretom. I zašto je Turska uspjela da implementira sveobuhvatan reforomski model, dok većina drugih muslimanskih zemalja to nisu, posebno u oblasti demokratije i vladavine? I šta su glavne pouke iz Turskih napora u sprovođenju reformi u poslednjih nekoliko godina?

Otkuda ogromno interesovanje?

Mnogo seminara i konferencija koje su se bavile pitanjem reforme održavane su u proteklih trideset godina, uz mnoge preporuke i sugestije koje su iznijete u tim razgovorima, zašto onda baš na ovoj konferenciji koja je održana u Egiptu, od 19. do 21. oktobra 2009. godine, toliko interesovanje?

U okviru mnogih inicijativa da se poveća civilizacijski dijalog među nacijama, radi boljeg razumijevanja i tolerancije u svijetu, Centar za kulturne studije i interkulturalni dijalog Kairskog univerziteta, 2007. godine, inicirao je dijalog sa Turskim partnerima, uključujući i predstavnike Gulen pokreta. U 2009-toj godini, nakon osam mjeseci priprema, održana je ova konferencija, radi proširenja dijaloga sa Egiptom i ostatkom islamskog svijeta, u saradnji sa turskim Vakufom za akademske i internet studije, i sa Hiraa, prvim časopisom na arapskom jeziku koji izlazi u Istanbulu.

Jedna od glavnih atrakcija ove konferencije o budućnosti reformi u muslimanskim zemljama je to što ona predstavlja jedan od rijetkih pozitivnih primjera sveobuhvatnih promjena u muslimanskom svijetu koje se primjenjuju u poslednjih nekoliko decenija. Na noj se detaljno raspravljalo o iskustvima reformi u Turskoj, kroz pokret Fethullaha Gulena.

Kako je Turska uspjela?

Kako to da je Turska postala uspješna priča o reformi, dok većina ostalih muslimanskih zemalja do sada nisu postigli sličan nivo sveobuhvatnih reformi?

Nezavisnost je vjerovatno bila jedan od temeljnih razloga, kao i činjenica da je Turska bila jedna od rijetkih muslimanskih zemalja koja nije bila pod stranom okupacijom tokom perioda evropske kolonijalne ekspanzije, u 19-om i 20-om vijeku. Drugi faktor je geografski lokalitet Turske, i njen bliski kontakt sa Evropom, jer je dio Turske u stvari u Evropi, te je to olakšalo prenos znanja i iskustava iz drugih evropskih zemalja u toku prošlog vijeka, kao što je bila Francuska i dr.

Postoji i danas još jedno pozitivno iskustvo sveobuhvatnih reformi koje se dešavaju u muslimanskim zemljama, koje također izaziva veliko interesovanje svih muslimana, a to je iskustvo Malezije. I ako je to jedna od muslimanskih zemalja koje su pretrpjele stranu okupaciju, imala je sreću da skoro dvadeset godina bude vođena od strane lidera sa vizijom, dr. Mahatir Muhammeda, koji je uspio stvoriti strategiju i master plan za Maleziju u 21. vijeku. On je bio u stanju da sprovede taj plan s akcentom na obrazovanju i razvoju, što je dovelo do jačanja ekonomije i ubrzanog napretka i modernizacije zemlje.

Međutim, Turska je jedinstven primjer za čitav islamski svijet, zbog jake historijske veze sa arapskim zemljama, još od doba Otomanske imperije, posebno zbog geografske blizine, te zbog jakih istorijskih, političkih, ekonomskih i kulturnih veza uspostavljanih tokom mnogo vjekova. Uprkos tome što je bila ekstremno sekularna zemlja, od pada Otomanske imperije 1924 godine, i uprkos moćnoj antiislamskoj politici koja je sprovođena za vrijeme Ataturkove vladavine, Turska je u stvari implementirala u velikoj mjeri pozitivnu politiku, osobito u fokusiranju na investiranje u moderno obrazovanje, naučno istraživanje i zdravstvo. Po okončanju poslednje vojne diktature 1980.godine, Turska je uspjela da uspostavi efikasan demokratski sistem sa slobodnim izborima, koji su u cjelini sprovođeni bez prevare.

Ali, ključno pitanje i dalje ostaje bez odgovora: Zašto većina arapskih i muslimanskih zemalja nije prošla kroz proces sveobuhvatnih reformi, povedenih iskustvom zemalja kao što su Turska i Malezija?

Pored kvalitetnog obrazovanja, Turska je vijekovima bila svjetska supersila broj jedan, a Turci su preuzimali ulogu lidera u mnogim dijelovima Evrope, Azije i Afrike, u periodu od više od pet vjekova. Zato je imala bitne rezerve nasljeđa, kao pouzdanu referencu za napredak i stvaranje civilizacije. Ali, šta drugo ih je pomoglu u ostvarivanju reforme?

Lekcije naučene iz Gulen pokreta

Pokreti društvenih reformi, kao što je Gulen pokret, kog je osnovao gosp. Fethullah Gulen, u kasnim 1970-im godinama, bili su ključni doprinos turskog civilnog društva, koji dopunjavaju reforomske napore preduzete od strane države. Gulen pokret, kao jedan od glavnih društvenih reformatorskih pokreta u Turskoj u poslednjih nekoliko decenija, veoma dobro razumije društveno-ekonomske i političke promjene koje se dešavaju, ne samo u Turskoj, već i u Evropi i širom svijeta.

Pragmatičnim pristupom unutar Turske, pokret je uspio da izbjegne političke konfrontacije sa lokalnim vlastima, bilo da se radi o vojnoj ili sekularnoj lokalnoj eliti. Gdje su vrata političkog djelovanja bila zatvorena i zaključana, Gulen i njegovi sljedbenici su štedjeli snagu, vrijeme i resurse, i preseljavali se u druge oblasti reforme, u kojima bi mogli ostvariti dobrobit svojoj zemlji i doprinijeti napretku i razvoju. Političke promjene će se eventualno desiti kasnije.

Uz ovakav pristup, obrazovanje je postalo njihov najveći prioritet, pa su uspjeli da uspostave više od 700 škola širom države, koje nude zavidan nivo kvalitetnog modernog obrazovanja, uz novi pristup – da služe društvu. Za ove škole su regrutovani i obučeni najbolji učitelji, ne samo u tehničkim metodama nastave, već i da učenicima ponude nešto dodatno, a to je islamski pristup i njegova prefinjena duhovna učenja.

Ove škole su postale važni centri za formiranje nove generacije savremenih turskih vođa, stručnjaka, naučnika…koji trebaju biti u saglasju sa društvom i drugima, a koji su u sebi nosili misiju reformisanja svoje zemlje i služenja društvu u svim oblastima života. Nastavnici u tim školama smatraju sebe nosiocima misije reforme, a ne da obavljaju puki učiteljski posao. Njihovu ljubav prema nastavi prati i ljubav prema drugima, te su time u stanju da naprave značajan pozitivan uticaj na generacije diplomanata njihovih škola.

Obrazovanje je doista, temelj svake reforme. Društvena solidarnost je još jedan važan stub njihovog reformističkog pokreta. Gulen pokret je također uspio da premosti jaz koji je postojao između turskog naroda i njegove religije, koji je kreiran od strane ekstremnih anti-islamista među vladajućom turskom sekularnom elitom, nastalom u vrijeme Atatruka. Ovaj pokret reforme je zasnovan na dugoročnom umjerenom islamskom pravcu, sa sufijskim korijenima koji sežu do Nursija, Rumija i Gazalija.

Kao ugledan i poštovan pisac, mislilac i lider, sa vizijom o boljoj budućnosti svoje zemlje, Gulen je bio poštovan od svih. Bio je fokusiran na izgradnju civilizacije kroz obnovu društva, umjesto da bude ometan politikom i političkim borbama sa drugima, koji su imali različite ideale i ciljeve. Izgradnja konsenzusa među turskim narodom, i pronalaženje zajedničke osnove sa drugima, zatim zajedničko djelovanje, svako koncentrisan na svoju oblast, a za dobrobit svih ljudi, bilo je ključni faktor uspjeha.

Nije važno ko drži vlast u zemlji, ali je važno da svi članovi društva imaju priliku da govore o svojim problemima i predlažu alternativu za sprovođenje pozitivnih promjena za dobrobit svih. Politička opozicija u ovom kontekstu ne postoji samo da bi se zvala opozicijom, već je tu da ponudi alternativna rješenja. Time se problemi rješavaju, a kultura mirne koegzistencije je postignuta, jer je omogućeno svim stranama da rade za opštu dobrobit zemlje.

Društvena solidarnost je još jedan važan stub reforme njihovog pokreta. Tako je kroz uspješno prikupljanje i distribuciju zekata i sadake, Gulen pokret je uspio da pomogne hiljadama porodica, da ih izvede iz siromaštva, nudeći stipendije hiljadama studenata na školskom i univerzitetskom nivou.

Izgradnja mostova povezivanja sa drugima, radi postizanja konsenzusa, jedan je od osnovnih faktora koji su omogućili Gulen pokretu da pomogne uzdizanje zemlje i njen napredak. Gosp. Gulen je uspio da okupi ljude, da se identifikuju kroz zajedniče osnove, da rade zajedno, uprkos njihovim razlikama. Kroz književnu i novinarsku fondaciju u čijem je osnivanju u Turskoj, 1994 godine učestvovao gosp. Gulen je bio u stanju da ponudi turskim intelektualcima, liderima iz svih misaonih pravaca, političkih partija, ideologija i religija, platformu koja ih je okupljala oko nacionalnih pitanja, kako bi se identifikovali kroz to, da bi tražili alternativna rješenja za napredak i razvoj.

Kroz primjenu vrijednosti tolerancije i poštovanja mišljenja drugih ljudi, kroz korist od njihovog iskustva i ideja, Gulen pokret je bio u stanju da pomogne stvaranje dinamičnog i pozitivnog okruženja za promjene.

On je osnovao jedan od foruma 1998 godine. Radi se o Ebant Platformi za dijalog, koja je organizovala redovne sastanke u blizini jednog lijepog jezera na sjeveru Turske, gdje je privrednicima i intelektualcima iz raznih zemalja dao priliku da diskutuju o pitanjima od zajedniče važnosti i interesa. Ovi sastanci su kasnije organizovani i na drugim mjestima širom svijeta. Zanimljivo je napomenuti da je prvi predsjednik Ebant Platforme u prvih pet godina bio musliman. Drugi predsjednik je bio agnostik, a ovo reflektuje stvarni nivo tolerancije i poštovanja drugih kroz pokret.

Konačno, u doba globalizacije, Gulen pokret je bio u stanju da razumije promjene koje se dešavaju u svijetu, i iskoristi ove promjene u cilju daljeg napredovanja svog djelovanja. Kroz poslovni svijet i preduzeća koja su osnivali, oni su bili u stanju da se prošire na globalnom nivou, i komuniciraju sa drugima u Turskoj i širom svijeta, putem savremenih komunikacijskih medija, mogli su i samostalno da djeluju.

Kao reforomski orijentisan pokret, oni sada reformom nisu orjentisani samo na Tursku, već nude svoje iskustvo društvenih reformi cijelom svijetu, jer je služenje čovječanstvu dio islamskog učenja. Danas Gulen pokret ima globalni rastući uticaj na promociju dijaloga između različitih vjera, širenje informacija, pružanje zdravstvene zaštite, borbu protiv siromaštva, promovisanje socijalne pravde i solidarnosti, brige o životnom okolišu, prosvjetljenju javnog mnjenja, unaprjeđenje mirovnog procesa, i odricanje od nasilja i terorizma, bez obzira na njegov izvor.

Zaključne napomene

Pouke sa konferencije o Gulen pokretu su brojne. Mudrost gosp. Gulena i njegovog pokreta u postizanju konsenzusa i rada u prioritetnim oblastima društvenih reformi koje ljudima trebaju, kroz spremnost na volontiranje za dobrobit civilnog društva, jednostavno ne insistira na pukim političkim promjenama. Važan podsjetnik je da se političke promjene u islamu dešavaju tek nakon što ljudi promijene ono što je u njima samima. Kao što je rečeno u Kur’anu: „Doista Allah neće promijeniti stanje jednog naroda, sve dok narod sam sebe ne promijeni.“ (Ra’d, 11)

Kako god bilo, tursko iskustvo je rezultat njenih jedinstvenih historijskih okolnosti i okruženja, tako da ostale muslimanske zemlje ne trebaju očekivati da to njeno iskustvo u potpunosti može biti replicirano, ali recimo da mogu imati koristi u širini ideja i sistema kao što su: demokratija, koja omogućuje izgradnju konsenzusa, prepoznavanjem zajedničkih osnova. Šta drugim zemljama može biti od koristi je pristup gosp. Gulena u odnosu sa drugima, naročito sa nemuslimanima i onima koji imaju sekularni svjetonazor. Postoje mnoge zajedničke osnove na kojima svi ljudi mogu da ostvare zajedničku saradnju radi opšte koristi, i islam podstiče takvu saradnju radi opšteg dobra.

Različitost modela reforme potiče iz „Islamske reference“. Davanje prostora različitosti u stavovima koji djeluju u okviru jedinstvenog sistema, jasna je demonstracija kako je islam sveobuhvatan sistem. Šta više, ova raznolikost označava stvarno porijeklo ovakvog stava, i u skladu je sa prirodom političke i društvene realnosti, i djeluje na suštinu ljudske prirode koja je protiv poziva na stereotipe i raznolikosti. Takva raznolikost ide uporedo sa suštinom islama, kojim se poziva na harmoničnu različitost, u Univerzumu i društvenom životu.

Vraćanje na islam, kao na izvor referentnog, je ono što otvara vrata i pozdravlja različita tumačenja koja djeluju paralelno u našoj realnosti, koja ima za cilj promovisanje reformi i razvoja za dobrobit svih ljudi. Takva reforma ostvaruje maksimalnu efikasnost kada se ostvaruje kroz kroz institucije, dobrovoljna udruženja i preduzeća, a ne kroz trud pojedinca. Izgradnja institucija je jedan od faktora dugoročnog uspjeha gosp. Gulena i njegovog pokreta.

Druge dvije važne, generalne pouke iz Gulenovog iskustva je korisno imati u vidu. Prva – poslovni lideri iz privatnog sektora su važni partneri u donošenju pozitivnih promjena koje se osvijaju. Bolje je da oni siromašnom jednom daju štap za pecanje, nego da im svakog dana za jelo donose ribu, jer tako, umjesto da ih svakodnevno drže ovisnim o drugim, oni im pomognu da postanu neovisni i jednog dana sposobni da i sami pomognu drugima koji su u nevolji. U današnjem svijetu to znači podršku stvaranju malih i srednjih preduzeća, koja poslovna zajednica može može finansirati i time upravljati, kao njen doprinos društvenim reformama.
Druga pouka je – služenje drugima, altruistički dijeliti život sa drugima, jednostavno ne živjeti samo za svoje lične interese, već željeti dobro svima. To se postiže kroz Šura (uzajamne konsultacije) i lijepo islamsko ponašanje. To su neki od bitnih činilaca preko koji se trebaju provesti reforme, u našem trudu koji je dio učenja poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i njegovih smjernica i preporuka Ummetu.

Najzad, reforma je dugoročan proces koji iziskuje strpljenje, viziju, posvećenost, konsenzus oko zajedničkog rada, i mnogo rada i teškog truda, a ne samo riječi i govor. Za uspjeh ovakvih reforomskih napora u muslimanskom svijetu, potrebno je kvalitetno obrazovanje, a islamski maniri će uvijek biti ključ uspjeha zajedno sa Šurom i demokratijom.

Namjera za reformu uvijek treba, sa islamske tačke gledišta da bude propraćena spremnošću da se služi drugima, radi Allaha, dž.š., a to je izraženo u riječima Šuajba, a.s., koji se obratio svom narodu: „Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem; jedino želim učiniti dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.“ (Hud, 88)

Ispravna namjera je krucijalni faktor u reformi svih muslimanski zemalja.

Tarek M. Ezzat

www.islamonline.net

S arapskog preveo:
Prof. Enis. ef. Burdžović

No Comments

    Leave a reply