Kontemplacija islamskog geometrijskog dizajna

Islamski geometrijski dizajn

Islamski geometrijski dizajn

Iza džamije Al-Azhara nalazi se nekoliko zdanja koja su sagrađena od strane memlučkog sultana Al-Asraf Qaytbay-a krajem 15. stoljeća. Među njima je wikala, srednjovjekovna prodavaonica ili trgovinski centar i sebilu-kuttab. Ova posljednja građevina je tradicionalna memlučka, višenamjenska struktura na kojoj se, na prizemlju iza metalnih mušebaka, nalazi fontana za piće (sebil). Na spratu više, sa duplim stubovima na obje strane, nalazi se osnovna škola (kuttab). Zidovi sa ulične strane su dekorisani bogatim geometrijskim dizajnima. Na njemu su dizajnirane ploče koje natkrivaju vrata, prozore i frontalne dijelove. Ali, sve su to zasebni dizajni. Čak i glavna kamena ploča u zvijezdanom zasvodnom ulazu (voltu), u wikali, ima geometrijski dizajn. Između sebila na prizemlju i kuttaba na prvom spratu nalazi se geometrijska ploča koja obuhvata uglove, kao što se vidi na slici. Neke šare se ponavljaju, ali veći dio njih je različit od ostalih. Ono što oni imaju zajedničko jesu dvije crte koje su karakteristične za geometrijske šare napravljene za vrijeme vladavine memlučkih sultana (1250.-1517.). Prije svega, dizajn pokazuje samo jedan dio veće kompozicije i on redovno pokazuje samo polovinu ili četvrtinu tradicioanalnog zvjezdastog dizajna.

Drugo, većina šara ima oblik zmaja koji imaju ulogu da, poput karika u lancu, povezuju odvojene zvjezdaste oblike. Wikala i sebilu-kuttab datiraju od samog kraja vladavine Memluka i izgrađeni su tokom perioda za koji se uveliko smatra apogejom memlučke umjetnosi i arhitekture: vrijeme vladavine sultana Qaytbay-a. Ovaj sultan je naručio izgradnju mnogih lijepih građevina u Kairu a njegov patronat je bio ohrabrenje nižim sultanima i emirima da učine nešto slično tokom i nakon njegove vladavine. Njegov mauzolejum je jedno od najprefinjenijih zdanja u Kairu. On se nalazi na sjevernom groblju a prepoznatljiv je po svojoj izvrsnoj kupoli na kojoj se prepliću geometrijske šare sa biljnim motivima.

Na spoljašnjoj strani sebilu-kuttaba (vidi sliku lijevo) nalazi se nekoliko kamenih ploča koje pokazuju detalje većeg geometrijskog zvjezdastog dizajna. Polje koje se nalazi direktno oko ovih relativno običnih vrata je detaljno dizajnirano. Sve one su nadalje naglašene dvostrukim prepletenim kamenim prstenovanjem. Izviše kamenog prstenovanja i izvan okvira slike je velika cvjetna roseta koja ima dijametar najmanje 150 cm. Kamena ornamentacija je tu da obrati pažnju na ulaz u zdanje.

Iznad ulaza, sa obje strane prozora, nalaze se dvije ugaone ploče koje jedna drugu oslikavaju kao u ogledalu. Te dvije table su tipične za memlučki dizajn jer pokazuju dio veće kompozicije. One ne pokazuju tradicionalne zvjezdaste šare, već nam samo pokazuju polja između zvjezdanih umjetničkih oblika. Ova ista ploča se pokazuje na zidu kible u džamiji Qiqmas al-Ishaq (sagrađena tokom vladavine sultana Qaytbay-a), gdje je obojena plavom, zlatnom i bijelom bojom. Slično tome, dizajn grede iznad vrata liči u velikoj mjeri na kupolu mauzoleja sultana Qausaha Ebu Saida, na sjevernom dijelu groblja u Kairu. Oba ova primjera pokazuju da su određene šare bile popularne ili da su zanatlije koje su izrađivale te šare bile popularne. Možda su emiri niži od sultana u Kairu htjeli da uživaju u veličini sultana Qaytbay-a koja se odražavala upotrebljavajući iste šare koje su bile na njegovim zdanjima.

Ovo je ploča (vidi sliku desno) koja se pojavljuje na desnoj strani prozora u prethodnoj slici. Ploča sadrži tri elementa unutar dizajna koji su naznačeni raznim bojama radi namjere ove teme. Plava linija označena zvjezdastim dizajnom, pokazuje četvrtinu zvijezde na svakom uglu ploče. Crvena linija daje oblike zmaja koji djeluju poput karika u lancu, jer drže elemente zajedno u kompoziciji. Crne linije otkrivaju svoj oblik i imaju zadaću manje primjetnosti a to će biti jasno kada se kompozicija rekonstruiše. Da bi se napravila potpuna plava zvijezda, četvrtina sekcije mora da se uredi na takav način da se moraju spojiti. Da bi se to uradilo, ploča mora da svoj oblik odražava u ogledalu. U ovom detaljnom pregledu ploče (gro-planu), cvjetne dekoracije postaju vidljive. Cvjetovi sa pet latica i tradicionalni „vino i list“ motivi upotpunjuju praznine između isprepletenih lanaca dizajna. Upotreba floralnih i biljnih motiva je u srcu tradicionalnog islamskog dizajna. Oni obezbjeđuju protivtežu pravim linijama geometrijskog obrasca.

Postoji mnogo ploča poput onih iz memlučkog Kaira, međutim, one se razlikuju u veličini, mjestu i materijalu. Glavno pitanje koje čovjeku pada na pamet je pitanje razloga zašto su memlučki zanatlije pravili ploče koje su pokazivale samo detalje većeg dizajna. To je, zaista, stil dizajniranja koji je unikatan i svojstven samo Memlucima. Ploče demonstriraju sposobnost i kreativnost zanatlija Kaira u to vrijeme koji su, zaista, bili nenadmašni u svojoj struci. Oni su bili veoma dobro isprobani u geometrijskom dizajnu da su mogli inovirati način koji je prikazan i razviti nove načine pokazivanja tradicionalnog i zajedničkog umjetničkog izraza.

Evidentno je da su memlučke zanatlije htjele da izume geometrijske šare koje su angažovale stanovnike Kaira, namjerno pokazujući male dijelove velike kompozicije. Oni su izazivali prolaznike kairskih sokaka da dovrše tu šaru u svojoj mašti. To je kao da zanatlija govori: „Ovdje je manji detalj. Hajde da vidimo da li ti možeš zamisliti kako izgleda cijela slika?“. Oni su izazivali stanovnike Kaira da upotrijebe svoj intelekt, memoriju i kreativnost. Oni su ih ohrabrili da kontempliraju i odgonetnu geomertijski dizajn, i, moguće radeći to, da im dozvole neko vrijeme da se osvrnu na nešto drugo pored njihove dnevne grozničave okoline.

Srednjovjekovni Kairo je, izgleda, imao na pretek aktivnosti, kao što je ima i danas. Prolazeći gradom srest ćete mnogo zdanja. Neka su prekrasna a neka prašnjava. Mnoga od tih zdanja su ukrašena sa veoma puno različitih geometrijskih šara. Srednjovjekovni stanovnici su bili u stanju raspoznati ponavljanje istih šara na različitim građevinama. Sveprisutnost geometrijskog dizajna u gradovima islamskog svijeta pokazuje da su ljudi koji su živjeli u njima imali afiniteta prema geometrijskom dizajnu, a da je to teško priuštiti nama danas u 21. stoljeću. Prožimanje geometrijskog dizajna u srednjovjekovnim islamskim društvima usadila je u svijest stanovnika duboku prisnost za bogatstvom različitih dizajna. Kakav dizajn su majstori željeli da stanovnici Kaira zamisle kada su napravili dvije kamene ploče? Taj dizajn se stvara pomoću odražavanja slike ploče u ogledalu, tako da dobijemo četiri četvrtine dizajna plave zvijezde u centru. Tako dizajn sam sebe otkriva. Plave linije (vidi sliku desno) su formirale desetokraku zvijezdu u sredini. Crvene šare u obliku zmaja ispunjaju prazninu između dizajna plave zvijezde i njihova uloga je da održi kompoziciju zajedno. Crne linije su neuobičajene jer nisu prepoznatljivi element tradicionalnog geometrijskog dizajna.

Njihova namjera je da stvore oblike koji su prepoznatljivi, naročito, takozvani „leptir-mašna“ oblik koji se ističe tamo gdje se crvena, crna i plava linija susreću. Sada kada je kompletan dizajn vidljiv saznajemo šta su memlučki sultani s kraja 15. vijeka u Kairu htjeli da vidimo percepcijom našeg razuma. Dizajn koji je napravljen pomoću odražavanja slike jedne kamene ploče u ogledalu može se opet staviti pred ogledalo, a ona se ponovo može odražavati u drugom ogledalu. Taj proces se može ponavljati beskonačno i predstavlja glavnu odliku islamskog dizajna. Srećom, nisu svi geometrisjki dizajni tako kompleksni kao ovi memelučki. U većini slučajeva majstori su upotrebljavali geometrijske dizajne za ornamentiranje površina. Takvi crteži, obično, sadrže jedan, dva ili tri elementa dizajna koji su kombinovani i ponavljani mnogo puta. Obično ti elementi mogu da se formiraju u oblicima koji se mogu ponavljati beskrajno tako što će se smjestiti odmah jedan pored drugog. U većini slučajeva oni su četverougaoni, trougaoni ili šestougaoni. Po pitanju memlučke ploče četverougao je bio element koji je dozvolio beskrajno ponavljanje.

Dizajn iz Alhambre u Španiji (vidi sliku gore) je napravljen na oštro zasječenom gipsu i pokriva unutrašnju površinu. Konstruisan je ponavljanjem zvjezdastih šara kako bi prekrio veliku površinu. U ovom slučaju nema šara u obliku zmaja koje bi povezivale sve linije koje idu od vrha do dna, te od lijeve do desne strane zida. Kada se ona uporedi sa tako razrađenom kompozicijom prvo što pada na pamet je pitanje kako su oni to uradili? Kako su oni postigli takvu perfekciju i tačnost? To je primamljujuće i za nas u 21. stoljeću; da vidimo islamske geometrijeske šare i da koristimo naše vlastite analitičke sprave da ih bolje razumijemo. Ali je vrlo važno da shvatimo da stare zanatlije nisu računali. Oni nisu računali uglove da bi napravili svoje kompozicije; njihovo poznavanje geometrije je bilo praktično a ne teorijsko. Njihov alat za izradu je bio šestar i lenjir. Sa tim pomagalima crtali su kružnice i linije a spajanjem presjeka tih krugova i linija pravili su šare. Kada posmatramo islamske geometrijeske oblike uočavamo da ljepota i kompleksnost idu jedno uz drugo. Međutim, da li su ti dizajni kompleksni zato što nemamo isti afinitet prema njima kao što su imali ljudi tradicionalnih islamskih društava? Ono što mi danas smatramo kompleksnim da li bi bilo isto tako kompleksno kod srednjovjekovnih stanovnika Kaira, Konye ili Granade? Kompleksnost, poput ljepote, se nalazi u očima posmatrača. Moguće je da su oni bili u mogućnosti da vide i razlikuju aspekte geometrijskih šara koje mi više ne možemo vidjeti. To je zapravo istina za geometrijski panel iz Kaira kojeg smo gledali; on ne iskazuje rado svoje tajne. Uz to, istina je da mi nismo navikli da svakodnevno posmatramo geometrijeske šare niti imamo takvu bliskost kao što su je imali ljudi iz tradicionalnih islamskih zajednica.

Perfekcija, tačnost i harmonična proporcija koja je evidentna u kompozicijama Alhambre postignuta je uparvo izgradnjom obične temeljne kompozicije izvan heksagona. Ta kompozicija nije ostala vidljiva sve dok geometrijski dizajn nije završen. Temeljna kompozicija ili „rešetka“ dozvoljava zanatliji da smjesti kompoziciju na površinu i da se uvjeri da je veličina individualnih komponenata u odgovarajućoj proporciji na cijelom površinskom prostoru. Samo srednjovjekovne islamske zanatlije su koristile sistem rešetke da naprave kompoziciju. Ta ista tehnika dizajniranja se može koristiti za razgradnju kompozicije.

Posmatrajući dizajn (vidi sliku dolje) i otkrivajući gdje se elementi dizajna ponavljaju, moguće je vidjeti heksagonalnu rešetku koja se koristitla – crvene linije pokazuju njenu lokaciju. Zanatlije su koristile tu rešetku prije formiranja finalnog dizajna. Ona pokazuje da svaki heksagon sadrži istu šaru. Dizajn koji je korišćen za ovu kompoziciju je dvanaestokraka. Krajnja kompozicija se, nadalje, može dekonstruisati gledajući kako je dvanaestokraka šara napravljena u heksagonu.

Kao sve islamske zanatlije oni u Alhambri su koristili šestar i lenjir da naprave rešetku i dizajn. Sve geometrijske šare počinju sa horizontalnom linijom gdje je smješten krug. Stručnjak tad odlučuje da li da podijeli krug na 5, 6 ili 8 jednakih djelova. Ta odluka će odrediti kako će se dizajn razvijati i da li će se smjestiti u pentagon, heksagon ili četverougao. Kompozicija iz Alhambre se može na isti način rekonstruisati praveći iste korake dizajniranja koje su pravili stručnjaci.

Slijedi instrukcije (ispod, od lijeva na desno) kako ilustracije ukazuju i napravit ćeš dizajn.
• Nacrtaj krug i podijeli ga na dvanaest jednakih dijelova.
• Nacrtaj heksagon kojeg ćeš smjestiti u krug.
• Nacrtaj drugi heksagon u krugu kako se pokazuje na ilustraciji.
• Nacrtaj dva trougla koja ćeš smjestiti u krug (imaj u vidu da trouglovi ne dotiču krug).
• Nacrtaj još dva trougla koji će stati u heksagonu (linije koje označavaju trougao pružaju se do same ivice heksagona).

Sve potrebne linije konstrukcije su nacrtane.
• Sada uzmi drugačiju olovku.
• Nacrtaj oblik zvijezde kako se pokazuje na ilustraciji.
• Nacrtaj drugi oblik zvijezde kako se pokazuje na ilustraciji.
• Kompletan dizajn sa linijama.
• Završni dizajn kako izgleda u Alhambri.

Ishod ovakvog dizajna nam pokazuje da je sasvim moguće, čak i lakše, da se nacrta tradicionalni dizajn na način na koji su islamski stručnjaci vjekovima radili. Matematički proračuni pomažu samo kada želimo da razumijemo geometrijsku šaru na način koji zahtijeva naš moderni pristup geometriji i matematici. Ako želimo razumijeti islamski geometrijski dizajn kao tradicionalnu sposobnost, potrebno je biti praktičar a ne teoretičar: moramo učiti djelovanjem.

Na svim geometrijskim kompozicijama nalaze se različite naslage (layers) preko kojih se posmatrač poziva na ogled. Neke su odmah vidljive, a neke se otkrivaju nakon pomnijeg ogleda. Svi oni dijele svoj poziv na kontemplaciju dizajna i šta on u stvari predstavlja i simbolizira za svakog ponaosob. Oni pozivaju posmatrača da odgonetne pitanja vidljivog i nevidljivog, ljepote i reda, beskrajno malog i beskrajno velikog, temelj i strukturu i, naravno, samu poruku kreacije. Različiti periodi i predjeli u historiji islamskog svijeta su koristitli geometriju na svoj vlastiti i specifični način da iskažu te koncepte i pitanja.

Mala ploča iz Kaira i kompozicija iz Alhambre nas zajedno pozivaju da odgonetnemno veliko i malo, dio i cjelinu. Ploča iz Kaira može se razumijeti kao nosioc sljedeće poruke: „Razumjet ćeš cijeli dizajn ako razumiješ važnost malog dijela i njegove uloge u cijelom dizajnu.“ Kompozicija u Alhambri se može razumijeti kao nosilac sljedeće ideje: „Nemoj stajati mnogo daleko pa da vidiš kompletan dizajn. Nemoj stajati mnogo blizu pa da vidiš samo detalj“.

Mnogo je više stvari koje ne znamo o islamskom geometrijskom dizajnu od onih koje znamo. Zaista, bilo koja historijska dokumentacija koja postoji nam može kazati kako su stručnjaci radili ili kakvu su interakciju imali sa svojim klijentima. Mi ne znamo kakav je bio njihov status u zajednici ili kakvo znanje je prenošeno među stručnjacima od generacije do generacije. Niti znamo da li su stručnjaci koji su napravili geometrijske dizajne na zidovima bili u mogućnosti napraviti šare na savijenim površinama poput kupola. Izazov koji nam daje manjak zapisanih historijskih informacija o islamskoj umjetnosti i arhitekturi uopšte, je potreba da naučimo posmatranjem zdanja i samih objekata. Oni imaju veliki izvor informacija ako ih budemo posmatrali izbliza i otvorenog razuma.

Eric Broug je izučavao islamsku geometriju preko petnaest godina. Obrazovanje je stekao na VITA i SOAS a njegova nova knjiga o islamskoj geometriji je izdata od strane Bulaag Publishers u Danskoj. Za više informacije posjetite www.broug.com

Eric Broug

S engleskog,
Džemo Redžematović

Tags:

No Comments

    Leave a reply