Kajanje na Sudnjem danu

Kajanje na Sudnjem danu
Kajanje na Sudnjem danu

„I u rog će se puhnuti, i umrije će oni na nebesima i oni na Zemlji, ostat će ‎samo oni koje bude Allah odabrao; poslije će se u rog po drugi put puhnuti i oni ‎će, odjednom, ustati i čekati. I Zemlja će svjetlošću Gospodara svoga zasjati i ‎Knjiga će se postaviti, vjerovjesnici i svjedoci će se dovesti, i po pravdi će im se ‎svima presuditi, nikome se neće nepravda učiniti; Svako će dobiti ono što je ‎zaslužio, jer On dobro zna šta je ko radio“ (Ez-Zumer: 68-70).‎

Svi ljudi koji žive na Zemlji bit će oživljeni na Sudnjem danu. Trenutak oživljenja je ‎jedno neprijatno iznenađenje za nevjernike. U Kur’anu se stanje nevjernika u trenutku ‎ponovnog oživljenja opisuje na sljedeći način:‎

‎„Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi?“ – „Eto, ostvaruje se prijetnja ‎Milostivog, poslanici su istinu govorili!“ (Ja-Sin: 52); „I približi se istinita prijetnja, ‎tada će se pogledi nevjernika ukočiti. “Teško nama, mi smo prema ovome ‎ravnodušni bili; mi smo sami sebi nepravdu učinili!“ (El-Enbija: 97).‎

Povik “Teško nama!“ posljedica velike je panike, straha i kajanja nevjernika. U ‎trenutku ponovnog oživljenja, shvatit će da su oni koji su ih upozoravali i pričali o ‎Budućem svijetu, bili u pravu i govorili istinu. Pored tog gubitka, tada će biti svjesni da će ‎druge prijetnje kušati jednu za drugom. Tada će biti bezizlazno biti izloženi patnjama ‎kojima na Dunjaluku nisu pridavali nikakvu važnost.‎
Nakon oživljenja, nevjernici će biti dovedeni pred Allaha, dž.š., i morat će da ‎polažu račune za sve što su radili na Dunjaluku. Za ovu priliku, biti će dovedeni pred ‎Allaha, dž.š., zajedno sa svim ostalim ljudima koji su živjeli nadmeno i nisu poštovali ‎Allahove zapovijedi.‎

Dan kada će se u rog puhnuti, pa ćete vi, sve skupina po skupina, dolaziti“‎
‎(En-Nebe’: 18).‎

Na Sudnjem danu će svi nevjernici shvatiti, da nijedna radnja nije važnija od ‎poslušnosti prema Allahu, dž.š., kako bi pridobili Njegovu milost i izbjegli Njegovu ‎srdžbu. Ovo se napominje u hadisu Poslanika, s.a.v.s., u kojem se daje primjer ‎nevjernika koji će na Sudnjem danu biti pitan: ‎

‎„Nevjernik će biti doveden na Dan proživljenja i bit će upitan: „Kada bi imao zlata ‎toliko da njime možeš ispuniti cijelu zemlju, da li bi ga dao kako bi se iskupio?“ On će ‎odgovoriti: „Da“. Onda će mu se kazati: „Od tebe je traženo mnogo lakše i manje od ‎toga, ali si odbio – da nikoga ne pridružuješ Allahu“ (Buhari).‎

Od njega je traženo da prihvati i živi po islamu, ali je on to odbio.‎

Njihov neuspjeh da shvate tu istinu na ovom svijetu, gdje su znakovi Allahove ‎moći i postojanja tako jasni, samo će pojačati njihovo kajanje. Tog dana će se otrijezniti i ‎shvatiti da su propustili takvu šansu. Njihovo kajanje se manifestira u sljedećem ‎razgovoru:‎

‎„Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: “Kamo sreće da ‎sam se uz Poslanika pravog puta držao, Kamo sreće, teško meni, da toga i toga za ‎prijatelja nisam uzeo. On me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!“ ‎‎– a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu“ (El-Furkan: 27-29).‎

Na Sudnjem danu će nevjernici biti toliko zaokupljeni svojim problemima, da neće ‎čuti da ih njihova djeca, supružnici, majke i očevi dozivaju. Kur’an to ovako opisuje:‎

‎„A kad dođe glas zaglušujući – Na Dan kada će čovjek od brata svoga ‎pobjeći, i od majke svoje i od oca svoga, i od druge svoje i sinova svojih. Toga ‎dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti“ (‘Abese: 33-37).‎

Porodične veze će izgubiti svoj značaj. Jedini cilj će biti da se izbjegne Allahova ‎kazna. Da bi to postigli, ljudi će biti spremni da žrtvuju sopstvene roditelje, supružnike, ‎djecu, braću ili sestre:‎

‎„Onoga Dana kada nebo bude kao talog od zejtina. A brda kao vuna šarena. ‎Kada bližnji neće bližnjega ništa pitati, iako će jedni druge vidjeti. Nevjernik bi ‎jedva dočekao da se od patnje do toga Dana iskupi sinovima svojim, i ženom ‎svojom, i bratom svojim, i porodicom svojom koja ga štiti, i svima ostalima na ‎Zemlji, – samo da se izbavi“ (El-Me'aridž: 8-14).‎

Naravno da njihov trud neće uroditi plodom. Na Dunjaluku jedini cilj nevjernika bio ‎je sakupljanje bogatstva, uspon karijere i mnogo sinova. Oni su proveli svoj život u ‎nastojanju da ostvare te ciljeve. Na Sudnjem danu će shvatiti koliko je sve to bilo ‎bezvrijedno. U tom trenutku će poželjeti da nikad nisu ni postojali. Za vjernike, nasuprot ‎njima, ovo će biti Dan koji su srećno očekivali i za kojim su čeznuli. Allah, dž.š., ove ‎momente opisuje na sljedeći način:‎

‎„Neka lica toga Dana bit će blistava, nasmijana, radosna. A na nekim licima ‎toga Dana bit će prašina. Tama će ih prekrivati. To će nevjernici – razvratnici biti“ ‎‎(‘Abese: 38-42).‎

Najbolja imovina koju čovjek može donijeti sa sobom pred Allaha, dž.š., jesu ‎dobra dijela koja je uradio samo da bi postigao Njegovo zadovoljstvo. Ali nevjernici se ‎nikad nisu trudili da urade nešto u ime Allaha dž.š., – nešto što bi im donijelo vječno ‎spasenje. Oni neće imati ni jedno jedino djelo koje će moći predočiti Allahu, dž.š. Sav ‎njihov trud i uspjeh na ovom svijetu bit će beskoristan jer nisu vjerovali u Allaha dž.š. ‎Allah, dž.š., ovako opisuje datu situaciju:‎

‎„Reci: “Hoćete li da vam kažem čija djela neće nikako priznata biti, čiji će ‎trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što ‎rade? To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu ‎poricali da će pred Njega izaći; zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na ‎Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati“ (El-Kehf: 103-105).‎

Oni koji su negirali vjeru (din) i sumnjali u Sudnji dan, nisu smatrali neophodnim ‎da se pripreme za ovaj neizbježni događaj. Oni su proveli život na ovom svijetu ‎prikupljajući prolazno bogatstvo Dunjaluka i slijedeći svoje egoistične prohtjeve.‎
Sada ih spopada kajanje koje nikada neće prestati:‎

‎„I reći: “Teško nama, ovo je – Sudnji dan!“ Da, ovo je Dan strašnog suda u ‎koji vi niste vjerovali!“ (Es-Safat: 20,21).‎

Uz to će Allah, dž.š., nevjernicima predočiti sva njihova loša, beskrupulozna i ‎nepravedna djela koja su činili tako da i sami postanu svjedoci svojih grijeha. To Kur’an ‎na sljedeći način opisuje:‎

‎„Došli ste nam onako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da vam ‎nećemo vrijeme za oživljenje odrediti.“ I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćete ‎grešnike prestravljene zbog onoga što je u njoj. „Teško nama!“ – govorit će – ‎‎„kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!“ – i ‎naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti“ ‎‎(El-Kehf: 48,49); „Tog Dana ljudi će se odvojeno pojaviti da im se pokažu djela ‎njihova: Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga. A onaj ko bude ‎uradio i koliko trun zla – vidjet će ga“ (Ez-Zilzal: 6-8). ‎

Kur’an ukazuje na činjenicu, da će svaki čovjek u tom trenutku imati uvid u knjige ‎koje su bile pisane za vrijeme njegovog života. Vjernici će ove knjige primiti u desnu, a ‎nevjernici u lijevu ruku. Od trenutka kad im meleki smrti uzmu dušu, počinje vječna ‎patnja za nevjernike. Uručivanje knjige u lijevu ruku je novo mučenje za njih. Oni neće ‎htjeti da gledaju svoje grijehe u kojima su bili slijepi i gluhi za Allahove naredbe i zaželjeti ‎će da u tom trenutku ne postoje. Ovu situaciju opisuju sljedeći ajeti:‎

‎„A onaj kome se da knjiga u lijevu ruku njegovu reći će: “Kamo sreće da mi ‎knjiga moja ni data nije i da ni saznao nisam za obračun svoj! Kamo sreće da me ‎je smrt dokrajčila – Bogatstvo moje mi nije od koristi, snage moje nema više!“ (El-‎Hakka: 25-29); „Mi vas na skoru patnju upozoravamo, na Dan u kome će čovjek ‎djela ruku svojih vidjeti, a nevjernik uzviknuti: “Da sam, bogdo, zemlja ostao!“ ‎‎(En-Nebe’: 78:40); „A onaj kome knjiga njegova bude iza leđa data propast će ‎prizivati i u ognju će gorjeti, jer je sa čeljadi svojom radostan bio i mislio da se ‎nikada neće vratiti – A hoće! Gospodar njegov o njemu, zaista, sve zna!“ (El-‎Inšikak: 10-15).‎

Poslije takvih scena, nevjernici će shvatiti šta su na Dunjaluku propustili i osjećat ‎će duboko kajanje. Još će im teže padati kad vide kako vjernici uživaju u ljepotama ‎Dženneta i to isti oni koji su ih upozoravali, a koje su oni arogantno odbijali. Ali, tada će ‎biti postavljene „nepogrješive“ vage. Ljudi će po procjeni njihovih djela biti odvedeni u ‎Džennet ili u Džehennem. Na Sudnjem danu nevjernici će vidjeti gdje ih odvode i bit će ‎zaprepašteni:‎

‎„Vidjet ćeš nevjernike kako strijepe zbog onoga što su činili, i kazna će ih ‎stići; a oni koji su vjerovali i dobra djela činili bit će u divnim džennetskim ‎baščama, sve što zažele imat će u Gospodara svoga; bit će to blagodat velika“ ‎‎(Eš-Šura: 22).‎

Manifestirat će se Allahova pravda i ništa neće proći nenagrađeno ili nekažnjeno.‎

‎„Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti, pa se nikome krivo ‎neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili ‎nagraditi. A dosta je što ćemo Mi račune ispitivati“ (El-Enbija: 47).‎

Za vjernike će ovaj događaj proteći sasvim mirno, dok će kod nevjernika izazvati ‎ogroman strah. Oni će biti pitani za svako dobro koje im je Allah, dž.š., dao na Dunjaluku ‎i morat će dati izvještaj o svakoj svojoj propuštenoj šansi da slijede Allahove zapovijedi; ‎o svojoj nezahvalnosti, svojoj nadmenosti, uobraženosti i o ignorisanju Božijih uputa. ‎Površne isprike na koje su se navikli na Dunjaluku neće biti prihvaćene. Situaciju ‎nevjernika toga Dana, Kur’an opisuje na sljedeći način:‎

‎„Teško toga dana poricateljima! Ovo je Dan u kome oni neće ni prozboriti‎
I pravdanje im neće dozvoljeno biti. Teško toga dana poricateljima! Ovo je Dan ‎sudnji, i vas i narode drevne ćemo sakupiti. Pa ako se lukavstvom kakvim budete ‎znali poslužiti, dovijte se protiv Mene! Teško toga dana poricateljima!“ (El-‎Murselat: 34-40); „Svako će saznati ono što je pripremio“ (Et-Tekvir: 14).‎

I oni nevjernici koji ne mogu da predoče nikakva dobra djela tek će tada shvatiti ‎gdje ih vodi njihov put. Ovo mjesto je u Kur’anu označeno kao havija (ponor bez dna).‎

‎„Onaj u koga njegova dobra djela budu teška u ugodnu životu će živjeti. A ‎onaj u koga njegova dobra djela budu lahka, boravište će mu bezdan biti. A znaš li ‎šta će to biti? Vatra užarena!“ (El-Kari’a: 6 -11).‎

Jako je važno da sve ovo znamo, da bi sebi stvorili realnu sliku o veličini tog ‎kajanja koje će zadesiti nevjernike na Sudnjem danu. Ali ono će im tada biti prekasno. ‎Kad čovjek shvati šta nam je ovdje objašnjavano, neće propustiti ni jedan jedini trenutak ‎da učini neko dobro djelo da bi ih što više donio pred Allaha, dž.š. Samo takav trud ‎može zaštititi ljude od ovog vječnog kajanja.‎

Harun Yahya

Komentiraj

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.