Život na Dunjaluku je važna dobra koju čovjek ima da se približi Allahu, dž.š., i da se trudi da zaradi Njegovu milost, koja bi mu donijela potpunu i vječnu ljubav na Ahiretu.
Oni koji ovu mogućnost ne iskoriste i prožive život na Dunjaluku bez prave bogobojaznosti (ne predaju se potpuno Bogu). žalit će za svaki trenutak života na Dunjaluku, kad vide kazne na Ahiretu. To zbog činjenice da su bili dovoljno često upozoravani i da im je često govoreno da postoje dva prebivališta: raj i pakao. Oni su također, bili informirani da će njihovo vladanje diktirati koje će prebivalište zaraditi. Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Ovaj svijet je njiva Ahireta“(Ihja ‘ulumud-din).
Prije nego što ljude snađe konačni kraj, Allah, dž.š., daje šansu svim ljudima, bez izuzetka, da se pokaju i da se okrenu Pravom putu, prije nego što bude prekasno. Za ovu svrhu Allah, dž.š., daje ljudima određeni rok u kojem imaju šansu da se pokaju i da isprave svoje greške. U toku života svaki čovjek dobije šansu da se pokaje, da ispravi svoje navike i da provede ostatak života u bogobojaznosti.
Posmatrano iz ovog ugla, kajanje predstavlja jednu veliku šansu koju je ljudima ponudio Allah, dž.š. Ako se čovjek iskreno i duboko pokaje, Allah, dž.š., će primiti njegovo pokajanje i uzvratiti čovjeku dobrim. Ali, ako čovjek okrene leđa ovoj opomeni i mogućnostima, onda će za kaznu patiti i žaliti cijelog života, osim ako Allah ne htjedne drugačije.
U Kur'anu Allah, dž.š., navodi razne primjere pokajanja zbog svojih grešaka. Pokajanje dovodi do toga da se jedan dio ljudi okrenu Bogu i zadrže svoju vjeru u ostatku života, ne ponavljajući stare greške. Drugi sasvim zaboravljau doživljeno i potpadaju pod uticaj starih navika.
Dobar primjer kako vjera ljude može da vrati na Pravi put nalazimo u Kur'anu, gdje nam Allah, dž.š., predstavlja trojicu ljudi koji nisu uzeli učešća u bitci za vrijeme Poslanika, s.a.v.s.
„Allah je oprostio Vjerovjesniku, i muhadžirima i ensarijama, koji su ga u teškom času slijedili, u vrijeme kad se srca nekih od njih umalo nisu pokolebala; On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima blag i milostiv. A i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kad su uvidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se ubuduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je“ (Et-Tevbe: 117,118).
Kao što smo iz gore navedenih ajeta saznali, ova tri čovjeka su osjećali duboko kajanje u svojim srcima. Oni su shvatili da je pokajanje i traženje oprosta od Allaha dž.š. jedini izlaz iz te duševne patnje. To je iskreno pokajanje koje dovodi do promjena u čovjeku i koje ga motivira da se promjeni ispravi greške. Oni ljudi koji se iskreno pokaju moći će živjeti po Allahovim odredbama i moći će da se nadaju Njegovoj milosti. Allah, dž.š., nas obavještava u Kur'anu da će on zasigurno primiti pokajanje od Njegovi robova i da će im oprostiti:
„Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je; A onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio“ (El-Furkan: 70,71); „A onima koji hrđava djela rade, pa se poslije pokaju i vjernici postanu, Gospodar tvoj će, poslije toga, sigurno oprostiti i samilostan biti“ (El-A'raf: 153); „Ja ću sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na pravom putu istarje“ (Ta-Ha: 82).
Kur'an govori i o narodima kojima je Allah, dž.š., slao poslanike pa im je prešao preko njihovih hrđavih djela. Jedan od događaja, koji se spominje u Kur'anu, je nevjerstvo i veliko kajanje Izraelićana koji su se, dok je njihov poslanik Musa, a.s., na Sinaju primao objavu od Boga, vratili se idolopoklonstvu a zaboravili na Boga. Allah, dž.š., na sljedeći način opisuje veliko kajanje toga naroda zbog grijeha kojeg su počinili:
„I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta koje je rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem pravim ne vodi? Oni ga prihvatiše i prema sebi se ogriješiše. I pošto se poslije gorko pokajaše i uvidješe da su zabludjeli, oni rekoše: “Ako se Gospodar naš na nas ne sažali i ako nam ne oprosti, doista ćemo biti izgubljeni!“ (El-A'raf: 148,149).
U kur'anskoj priči o vlasnicima bašče se još jednom govori o kajanju. Allah, dž.š., je poklonio ovim ljudima bašče kao znak svoje dobre volje. Ali su oni bili nezahvalni i nadmeni i smatrali su da su bašče stekli svojom zaslugom i nisu bili zahvalni Allahu, dž.š.
Allah, dž.š., ih je kaznio da bi se pokajali za svoje ponašanje i da bi se okrenuli Allahu. Ovi ajeti tretiraju vlasnike bašče sljedećim riječima:
„Mi smo ih na kušnju stavili, kao što smo vlasnike jedne bašče na kušnju stavili kad su se zakleli da će je sigurno rano izjutra obrati a nisu rekli: “Ako Bog da!“ I dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga zadesi nesreća i ona osvanu opustošena. A u zoru oni su jedni druge dozivali: „Poranite u bašču svoju ako je mislite obrati!“ I oni krenuše tiho razgovarajući: „Neka vam danas u nju nikako nijedan siromah ne ulazi!“ I oni poraniše uvjereni da će moći to provesti. A kad je ugledaše, povikaše: “Mi smo zalutali; Ali ne, ne, – svega smo lišeni!“ Ponajbolji između njih reče: “Nisam li vam ja govorio da je trebalo na Allaha misliti!“ „Hvaljen neka je Gospodar naš!“ – rekoše -,“mi smo, uistinu, nepravedni bili!“ I onda počeše jedni druge koriti. „Teško nama!“ – govorili su- ,“mi smo, zaista,obijesni bili; Gospodar naš nam može bolju od nje dati, samo od Gospodara našeg mi se nadamo naknadi!“ (El-Kalem: 17-32).
Čim im se pruži nova šansa, mnogi ljudi zaborave na ukazanu opomenu koja treba da ih podstakne na pokajanje i da ih motivira na činjenje dobrih djela. Oni ljudi koji izbjegavaju upozorenja i stalno se vraćaju svojim starim grijesima zasigurno će biti kažnjeni, osim ako se ne pokaju, kao što je bio slučaj sa Semudom, narodom kome je poslat poslanik Salih, a.s. Oni su namjerno ignorisali Salihove, a.s., upute znajući da će zažaliti za neizbježnu kaznu koja ih čeka. Allah, dž.š., nikad ne krši svoja data obećanja. Allah nas u Kur'anu obavještava o tom događaju koji treba biti lekcija za sve ljude:
„Evo to je kamila“ – reče on -,“u odbređeni dan ona će piti, a u poznati dan vi. I ne činite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!“ Ali, oni je zaklaše i potom se pokajaše. I stiže ih kazna.To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje. A Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv“ (Eš-Šu'ara: 155-159).
Svako mora upamtiti da je Allah, dž.š., posve pravedan. On ne ostavlja nijedan grijeh nekažnjenim. Ali, isto tako, On bogato nagrađuje za sva dobra djela koja su učinjena u Njegovo ime. On nagrađuje svojom dobrotom i džennetskim ljepotama one koji se Njemu sa iskrenim kajanjem obrate. Kad se sagledaju sve ove činjenice, treba razmisliti da li je trenutni užitak na Dunjaluku i održavanje starih, loših navika vrijedno vječnog bola, mučenja i patnje.
Treba samo razmisliti o tome da će to biti razlog zbog koga će biti vječno mučeni u Džehennemu.
Takvu patnju sigurno ne želi niko da doživi, zato treba na vrijeme iskorisiti mogućnost koju nam Allah, dž.š., daje na Dunjaluku, dok još imamo vremena. Onaj ko iskoristi ovu šansu, ne samo da će biti pošteđen džehennemske vatre, nego će biti nagrađen blagoslovom i na Dunjaluku i na Ahiretu.
Svi oni koji ne žele da izgube ovaj blagoslov i koji hoće da izbjegnu vječno kajanje nevjernika u Džehennemu, treba da svoj život žive po Allahovim, dž.š., pravilima i da slijede Allahov, dž.š., Put koji iz tame vodi ka svjetlosti.
„On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo – On je prema vjernicima samilostan – A na Dan kad oni pred Njega stanu, On će ih pozdraviti sa: “Mir vama“! i On im je pripremio nagradu plemenitu“ (El-Ahzab: 43,44).
Harun Yahya
S engleskog,
Džemo Redžematović