Iskanje od ljudi

Iskanje od ljudi

Iskanje od ljudi

Imam Muslim prenosi da je Kabis ibn Muharik el-Hilali rekao:

Trebao sam platiti otkupninu pa sam došao kod Božijeg Poslanika, a.s.v.s., zatražiti pomoć a on mi reče:

„Ostani ovdje dok nam ne dođe kakva sadaka pa ću narediti da se tebi dadne!“
Zatim je rekao:
„O Kabisa, zaista nije dozvoljeno iskati, osim u tri slučaja:
– kad neko mora platiti otkupninu ili krvarinu dozvojleno mu je iskati koliko da prikupi za otplatu te obaveze,
– kad čovjek pretrpi štetu u svojem imetku, dopušteno mu je iskati koliko da prikupi osnovna sredstva za život i
– kad čovjeka pogodi neimaština tolko da trojica razumnih ljudi iz njegova naroda reknu: – Tog i tog je stvarno pritisla neimaština! Njemu je dopušteno iskati koliko da prikupi osnovna sredstva za život.
Svako drugo iskanje, o Kabisa, propala je rabota od koje čovjek nezakonito jede.“

Istinu je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.

Draga braćo, u ovom hadisu ashab po imenu Kabisa bin el-Muharik, inače nomad, govori nam kako je došao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., da mu traži pomoć za otkupninu.

Arapska i islamska zajednica upoznala je ljude velikih srca. Kad bi našli na dva plemena ili porodice između kojih su postojale trzavice, svađe i prepirke, ili neraščišćeni dugovi koji su bili smetnja za normalizaciju odnosa, oni bi se obavezali da budu jemci za njihovu otplatu duga.

Islam je odredio pravila raspodjele zekata pa je u tom smislu dopustio da se zekat dadne prezaduženom. Ovaj čovjek je došao da zamoli Vjerovjesnika, s.a.v.s., da mu pomogne u izvršavanju svoje obaveze, pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., odgovorio: „Ostani, dok nam ne dođe sadaka“, odnosno, zekat, jer se u Kur'anu i Sunnetu zekat naziva sadakom, a ne kako neki ljudi misle protivno tome. Zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zaželio da ga poduči da nije dopušteno da se traži za pomoć osim u posebnim situacijama, pa čak iako je onaj od koga se pomoć traži staratelj ili odgovorni rukovodilac (velijju-l-’emri). U osnovi, prošenje je zabranjeno (haram) jer musliman ne treba moliti nikoga osim Allaha. „Kada nešto moliš, zamoli Allaha, a kada neku pomoć tražiš, zatraži je od Allaha “. Međutim, u nevolji i nezavidnoj situaciji, čovjek mora nekoga zamoliti za pomoć.

Kada ćemo iskati?

Ovdje je Vjerovjesnik, s.a.v.s., Kabisu i svim muslimanima, odredio stanja u kojima je dozvoljeno iskati pomoć: za isplatu otkupnine, poput situacije u kojoj se našao Kabisa radi društvene koristi i pomirenja među ljudima, ili radi bilo kojeg dobrotvornog društvenog projekta. Onaj koji radi neki hajirli posao mora da se pomogne. Muslimanska zajednica poznaje dobrotu onih ljudi koji se za dobro zalažu, pa je zato Vjerovjesnik, s.a.v.s., dopustio ljudima poput nomada Kabise da zatraži pomoć od odgovornog rukovodioca i onih koji su u zajednici imućni, bilo da se radi o društvima ili pojednicima, kako bi otplatio otkupninu, a potom sa iskanjem prekinuo. On ne bi smio da traži više nego što mu je potrebno, jer on ne traži zbog siromaštva već zbog otplate duga. To je jedna stvar. Druga stvar je kada čovjek pretrpi velike gubitke u imetku. Tada mu je dozvoljeno iskati onoliko koliko mu je potrebno da prikupi osnovna sredstva za život.

Mnogo je katastrofa i nepogoda koje zadese ljude. Mnogo je vremenskih nepogoda koje ljudima nanesu oštetu pa čovjek bankrotira nakon što je bio uspješan trgovac ili osiromaši nakon što je bio bogat, ili bude potišten nakon što je bio ponosit. Pa kako da se ostavi takav čovjek? Kako da se ostave bogati ljudi koji su osiromašili i uticajni ljudi koji su postali bijednici? Nikako, jer islam je takvima (prezaduženim) dozvolio da zatraže pomoć i ostavio im je udio u zekatu.

U sličnim situacijama veliki tumač Kur'ana i poznavalac islamskog prava Imam Mudžahid et-Tabi'i kaže: „Trojica imaju status prezaduženoga: čovjek kome bujica (nevrijeme) odnese imetak, čovjek kome požar uništi imetak i čovjek koji ima puno djece a nema imetka za njihovo izdržavanje. “

Zekat i društveno osiguranje

U ovom hadisu smo vidjeli da čojveku kome je imetak uništen ima pravo da ište svoje pravo od dijela zekata kako bi namirio svoje osnovne životne potrebe. S ovim, zekat vrši ulogu velikog društvenog osiguranika od životnih katastrofa i iznenađenja. On je preteča svim vrstama osiguranja u svijetu. Premda je osiguranje koje je islam ostvario preko zekata mnogo puta bolje, potpunije i sveobuhvatnije od osiguranja koje poznaje savremeni zapadni svijet.

Dakle, zapadnjačka osiguravajuća društva nadoknađuju štetu samo onima koji su učestvovali sa plaćanjem određenog iznosa novca osiguravajućem društvu. A prilikom davanja nadoknade daje se samo nastradaloj osobi i to u proporcionalnoj mjeri novca s kojim se osigurala, te u mjeri nanesene štete i potrebe. Tako onaj ko se osigurao sa većom količinom novca, dobija veću nadoknadu, a ko se osigurao sa manjom količinom novca dobija manji udio, bez obzira kolika mu je šteta i potreba. A oni koji nemaju puno novca obično se osiguravaju sa malo novca pa tako kada ih zadesi kakva katastrofa biva im nadoknada manja i niža. Jer sistem zapadnih osiguranja je trgovina i zarada preko osiguranika.

A što se islamskog osiguranja tiče koji se ostvaruje preko institucije zekata ne bazira se na prijethodnom novčanom učešću osiguranika, a nastradaolom se daje onoliko koliko mu je potrebno. To je odredio islam. Zato možemo kazati da je odnos islama naspram prezaduženih veoma rijedak i srdačan.

Kao prvo, pripadnici islama znaju za princip umjerenosti i ekonomičnosti u životu kako ne bi došli u situaciju da mole drugog za pomoć. A kada prilike natjeraju čovjeka da moli za pomoć, onda on treba nastojati da to što prije vrati kako bi zaradio Allahovu pomoć i podršku u onom što je naumio: „Ko uzme nešto od tuđe imovine s namjerom da to vrati, Alah će mu pomoći da to vrati, a ko uzme namjeravajući to upropastiti, Allah će njega upropastiti“. Dug nije opasnost samo po dužnika već po njegov moral i ponašanje, jer u hadisu se kaže: „Doista, kada se čovjek zaduži, kada govori on laže a kada obeća to ne ispuni“ . To je iskrena Poslanikova opaska koja ukazuje da ekonomska situacija utiče na moral i ponašanje. Mi to ne možemo negirati. Međutim, osuđujemo one koji kažu da je ekonomija jedini činilac i pokretač ljudskog ponašanja.

Jedan od Poslanikovih, s.a.v.s., načina da svoje drugove odvrati od dugovanja jeste da nije htio klanjati dženazu onima koji su umrli pod dugom .  Pomaganjem dužnika iz fonda zekata, islam ostvaruje dva velika cilja: prvi je vezan za dužnika koga je dug pritiskao pa radi toga ne spava noću i stidi se danju, i sebe izlaže potražnji, suđenju ili zatvoru. Islam sprječava dugovanje i otklanja brigu. Drugi cilj je vezan za čovjeka kome se duguje, koji je dao u zajam i pomogao čovjeka u nevolji. Kada islam pomaže na vraćanju duga on hrabri članove zajednice da budu moralni i karakterni te da se međusobno pomažu i dobrim uzvraćaju. S tog aspekta preko institucije zekata islam se bori protiv kamate. Šerijat pomaže prezaduženoga i ne primorava ga da prodaje osnovne životne potrebštine kako bi izmirio dug a da pri tom živi uskraćen osnovnih životnih namirnica. To nikako.

Jedne prilike je Omer ibn Abdulaziz napisao depešu svojim namjesnicima u kojoj je savjetovao da izmire dugove prezaduženima. Jedan od namjesinka mu je napisao: „Mi kod nas imamo čovjeka koji posjeduje stan, slugu, jahalicu, pokućanstvo pa je i pored toga dužan.“ Omer mu je napisao: „Čovjeku muslimanu su potrebne sve te stvari: kuća da bi u njoj stanovao, sluga da bi ga služio, jahalica da bi se borio protiv svoga neprijatelja i mora imati pokućanstvo u kući. Svakako, izmirite takvima dugove jer su oni dužnici.“  Sa tim je došao Allahov zakon, zakon pravde i milosti još prije četrnaest vijekova. Gdje je to sa čime su došli pozitivistički zakoni? Moderni i građanski zakoni koji su natjerali trgovce i njima slične da obznane svoj bankrot, propalu trgovinu i uništenje domova. Potom, gdje je to na čemu se bazirao rimski zakon koji se zvao Zakon dvanaest spisa koji je nalagao da dužnik koji nije u stanju da otplati svoj dug, mora se, ako je slobodan, zarobiti, ili, ako je rob, mora se zatvoriti ili ubiti.

Ovo je draga braćo, ono sa čime je islam došao. On pomaže prezadužene na Allahovom putu i pomaže svakoga koga je pogodila neimaština, a za to postoje trojica pouzdanih ljudi koji mogu to da potvrde. To je islam i Allahov zakon: „A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?“ (El-Ma'ide: 50).

BILJEŠKE:

Prenosi ga Muslim u Ez-Zekatu (1044), Ahmed u El-Musnedu (20601), Ebu Davud u Ez-Zekatu (1640), En-Nesa'i u Ez-Zekatu (2579) od Kabisa bin el-Muharika.
Prethodilo je kazivanje njegovog izvornika i porijekla.
Prenosi ga Ibn Ebi Šejbete u El-Musannefu, Kitabuz-zekah (2/424).
Prenosi ga Buhari u El-Istikradu (2387), Ahmed u El-Musnedu (8733), Ibn Madže. u Es-Sadekatu (241), od Ebu Hurejre.
Muttefekun ‘alejhi: prenosi ga Buhari u El-Ezanu (832), Muslim u El-Mesadžid (589), Ahmed u El-Musnedu (24578), Ebu Davud u Es-Salatu (880), En-Nesa'i u Es-Sehvu (1309), od Aiše.
Poslaniku, s.a.v.s., je dovedena jedna dženaza da bi joj klanjao dženazu namaz, pa je upitao: Da li je nekom dužna? Rekoše: Nije. Pa joj je potom klanjao. Zatim su mu doveli drugu dženazu pa je ponovo upitao: Da li je nekom ostala dužna? Rekoše: Jeste. A on reče: Klanjajte svom drugu dženazu! Ebu Katade reče: Ja snosim njegov dug Božiji Poslaniče. Onda mu on klanja dženazu.“ Prenosi ga El-Buhari u El-Kefaletu (2295), Ahmed u El-Musnedu (16510), En-Nesa'i u El-Džena'iz (1961) od Seleme bin el-Ekve'a.212

Dr. Jusuf el-Karadavi

S arapskog,
Džemo Redžematović

No Comments

    Leave a reply