Aprilska laž

Islam

Islam

Ljudi dočekuju sutra prvi april. Oni su uobičajili da toga dana praktikuju ružan običaj koji nije nikao iz naše zemlje niti izašao iz naše kuće, već je preuzet iz tuđe okoline i domovine. Taj ružni i bezvrijedni običaj je aprilska laž. Tada ljudi lažu jedni na druge: sastane se drug sa drugom, prijateljica sa prijateljicom i prenose jedni drugima vijesti koje nemaju istinske osnove. Katkada ta vijest bude radosna i mnogo važna a potom ispadne da je neosnovana, a mnogo puta ta vijest bude zastrašujuća i frapirajuća od koje se čovjek uznemiri i srce mu zalupa.Potom, nakon izvjesnog perioda, čovjek susretne drugi put svoga druga i kaže mu da od toga nema ništa i da je to zapravo aprilska laž. Kao da je mala stvar da se slaže čovjek tako da mu srce zadrhti i pamet pomuti, a potom da mu se rekne kako je to bila samo šala i razonoda. Na žalost laž se proširila u cijelom našem životu, ne samo kada je ovo u pitanju.

Ova stvar je haram sa više aspekata, jer je ona laž a laž je nespojiva sa moralom vjernika, i svojstvena je ćudoređu licemjera: „Licemjer ima tri svojstva: kada govori laže, kada obeća ne ispuni i kada mu se nešto povjeri on to iznevjeri“. U drugom hadisu se kaže: „Onaj kod koga se nađu ova četiri svojstva pravi je licemjer“, a u nekim rivajetima (verzijama hadisa) se kaže: „Pa iako klanja, posti i tvrdi da je musliman: „Kada govori laže, kada mu se nešto povjeri on to iznevjeri, kada obeća ne ispuni obećanje i kada se raspravlja pređe granicu“. Licemjeri su lažljivci. Oni lažu na ovom i na onom svijetu; lažu na ljude i na Allaha sve do sudnjeg Dana: „Na dan kada će ih Allah sve oživjeti pa će Mu se zaklinjati kao što se vama kunu i misle da su nešto postigli, a doista su oni pravi lažljivci“. Ovo djelo je haram jer se suprotstavlja vjerovanju (imanu). U nekim hadisima se navodi: „Upitan je Vjerovjesnik, s.a.v.s.: „O Allahov Poslaniče, da li vjernik može biti kukavica?“ Reče: „Da“. „A da li može biti vjernik škrtica, Allahov Poslaniče?“ Reče: „Da“. „A da li vjernik može biti lažljivac, Allahov Poslaniče, upitaše ponovo, a on reče: „Ne“. Jer čovjek može po prirodi biti strašljiv ili škrt koji se ne odvaja od imetka lahko, dakle, može biti i kukavica i škrtica, iako je ovo, prema hadisima Poslanika, s.a.v.s.: „najgore što je u čovjeku je halapljiva škrtost i silni strah“, ali vjernik nije lažljivac. Uzvišeni Allah veli: „Doista laž izmišljaju oni koji u Allahove dokaze ne vjeruju – oni su pravi lažljivci.“ Dakle, vjernik nije lažljivac. U hadisu se navodi: „Vjernik može imati svaku osobinu, osim izdaje i laži“. I zato kažem da je ova ružna radnja (aprilska laž) haram jer je ona (otvorena) laž, i što ona nepravedno plaši i uznemirava čovjeka, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: „Muslimanu nije dopušteno da prepadne muslimana“, pa iako je to u šali i razonodi. U jednom hadisu se spominje da su ashabi bili na jednom putovanju i jedan što je putovao na jahalici je kunjao a drugi je to primijetio i uzeo iz njegove futrole strijelu, tako, kad ju je ovaj tražio, nije je mogao naći i zbog toga se uznemirio i uplašio. To je primijetio Poslanik, s.a.v.s., i rekao: „Muslimanu nije dozvoljeno da prepadne muslimana“. Odnosno da utjeruje strah u njegovo srce pa iako se radilo o šali, a to je drugi aspekt ove zabrane.

Treći aspekt je da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Velika je prevara, velika je prevara – da govoriš svom bratu ono što ti vjeruje, a u što ti ne vjeruješ“. Čovjek te sluša dobronamjerno i pažljivo i smatra da je tvoj govor tačan i shvata ga ozbiljno, a ti ga lažeš i varaš. Dakle to bi bio treći aspekt zabrane.
Četvrti aspekt je da je ovaj običaj slijeđenje drugih. To je slijepo slijeđenje. Prenosimo od zapadnjaka sve i svašta, ozbiljno i neozbiljno, dobro i loše, ono što treba i ono što ne treba, a to ne priliči ummetu kojeg je Allah učinio pravednom zajednicom i svjedokom protiv ostalih ljudi, podario mu mjesto učitelja čovječanstvu. U Sahihima se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Slijedit ćete običaje onih prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, pa čak kad bi oni ušli u gušterovu rupu i vi biste tamo ušli“. Laž ne treba da se širi u islamskom životu. Islamski život stoji na istinoljubivosti a ne na lažima i falsifikatima. Iskreni musliman je iskren sa sobom, sa svojom familijom i svim ljudima. Iskren je sa onima sa kojima živi u miru i sa onim sa kojima je u ratu. On je istinoljubiv u svim situacijama, jer je istinoljubivost jedno od svojstava imana. Muhammed, s.a.v.s., je bio poznat po iskrenosti i istinoljubivosti u predislamsko (džahilijjetsko) i islamsko doba. Kada je sakupio ljude kod Safe upitao ih je: „Šta mislite kad bih vas obavijestio da konjanici iza doline hoće da vas napadnu, da li biste mi vjerovali? Rekoše: „Da. Nikada od tebe nismo čuli laž!“ Nikada nije slagao. Herakl je rekao: „Nije moguće da se prošao laganja ljudima da bi lagao na Allaha“. Prvo svojstvo vjerovjesnika je iskrenosti i povjerljivost. Svi vjerovjesnici su bili iskreni i povjerljivi, pa tako trebaju biti sljedbenici vjerovjesnika istinoljubivi i iskreni u svojim riječima, djelima i svim životnim prilikama. Tako kada se proširi laž u životu, to onda nije islamski život. Mi vidimo naše živote sada, na žalost, da stoje na lažima u mnogim stvarima: politički život stoji na lažima, prevari i fikciji, socijalni život stoji na lažima, ekonomski život stoji na lažima… Laž se proširila među ljude, i sada neki pričaju da postoji bijela laž koja nimalo ne šteti, i tako sebi prave ispriku. Međutim, to nije ispravno, jer laž mnogo šteti i zato vjernik ne treba prionuti za laganjem.

Prilike u kojima musliman može slagati

Islam ne toleriše laž osim u iznimnim situacijama poput, onih koje su spomenuli učenjaci, da postoji neki nepravedan čovjek, zalim koji traga za nevinim čovjekom da ga ubije na pravdi Boga (bi gajri hakk), a taj se čovjek sakrije kod tebe. Tada ti nije dozvoljeno da kažeš istinu kada te taj zalim upita jesi li vidio toga i toga? Nemoj mu reći: vidio sam ga, jer ćeš tada prouzrokovati da čovjek na pravdi Boga bude ubijen. Ummu Kulsum bint Utbe prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s.: „Nisam čula da je Poslanik, s.a.v.s., dopustio laž osim u tri slučaja: kada čovjek želi pomirenje – između zavađenih strana, kada čovjek govori (laž) u ratu, jer je rat varka, i kada čovjek govori ženi i kada žena govori čovjeku.“ U ova tri slučaja dozvoljeno je lagati. U pomirenju među ljudima ne treba prenijeti sve tačno. Kada čovjek pokušava da približi udaljene strane i pomiri zavađene, ne treba sve da prenese što čuje od čovjeka da je rekao za drugog čovjeka, već treba da sakrije ono loše što je čuo i da to ublaži. Neka nešto izbriše a nešto doda u smislu približavanja stavova, kako se u drugom hadisu navodi: „Nije lažljivac onaj ko pomiri dvojicu, pa kaže dobro ili uveća dobro“, jer je kidanje rodbinskih veza britva koja ne kida kosu već vjeru, pa zbog toga dozvoljeno je ovo uljepšavanje i ukrašavanje radi približavanja zavađenih i rastavljenih strana. Druga situacija je ratno stanje. Nije pametno kada čovjek padne u zarobljeništvo, recimo, ili slično tome, pa kada ga neprijatelji budu pitali da im kaže kakva je snaga vojske, njihovo oružje i mjesto oružja, da on otkrije i ukaže na slabe pozicije unutar vojske i da, potom, kaže ja sam rekao istinu! Ne, ta istina uništava ummet. Također, čovjekova veza sa svojom ženom i ženina veza sa svojim čovjekom. Nije neophodno da čovjek kaže ženi golu istinu u vezi onog što je kod njega, čak i kada bježi od nje, ne treba joj kazati ja bježim od tebe! Nasuprot tome, treba pokušati da ju privoli, pa da i ona njega zavoli, pa će možda to privoljavanje otkloniti odbojnost. Kada je došao jedan čovjek kod halife Omera, r.a., i rekao mu da je dao razvod ženi jer ju je pitao da li ga mrzi, a ona je ćutala. On ju je zakleo da mu odgovori, a ona mu je rekla da ga ne voli. Potom je ta žena došla kod halife Omera, r.a., koji je sa njom razgovarao. Ona mu je tom prilikom rekla: „O zapovjedniče vjernika, tako ti Allaha, zar me navodiš da lažem!? On joj reče: „Da. Kada neka od vas žena ne voli nas muškarce neka to ne obznanjuje, jer najmanje kuća ima onih koje su na ljubavi sagrađene, već ljudi žive sa islamom i plemenitosti“. Dakle, ljudi žive sa vjerom i sa moralom. To su situacije gdje je islam dopustio da se laže, a razlog tome je taj što je ova vjera, vjera stvarnosti. Postoje neki idealistički filozofi, zagovornici obavezne filozofije, poput poznatog njemačkog filozofa koji nije dozvoljavao laganje bez obzira na situaciju. Međutim, islam je vjera stvarnosti koja liječi stvarnost onim što joj je potrebno. Tako je zabranio laž zbog negativnih posljedica i anomalija, ali kada se i za istinu vežu iste posljedice, onda je u takvim situacijama istina štetna, zato su rekli da postoji ružna istina, a u to spada prenošenje riječi koje čovjek čuje, a to spada pod ogovaranjem. Ogovaranje je da, od tačke do tačke, preneseš govor kojeg si čuo od čovjeka ili grupe ljudi drugom čovjeku ili grupi ljudi u želji da pokvariš odnose među njima. To je pokuđena istina. Među ovo spada i kada čovjek sebe hvali i govori drugima kako je on dobar, a Uzvišeni Allah kaže: „Ne hvalite sami sebe. Allah zna najbolje ko se Boga boji“. Kudeći Jevreje, Allah, dž.š., kaže: ألم ترالي الذين يزكونن أنفسهم بل الله يزكي من يشاء و لايظلمون فتيلا (…). U tom smislu ljudi su rekli: „Samo Iblis sam sebe hvali“, a to iz razloga što Iblis nije htio da učini sedždu Ademu, pa kada je bio upitan šta ga je spriječilo da mu učini sedždu, on je rekao: „Ja sam bolji od njega. Mene si stvorio od vatre a njega od blata ustajalog“.

Musliman ne pribjegava otvorenom laganju

Islam je dozvolio laganje u posebnim situacijama, kada je neophodno lagati, međutim, u osnovi musliman ne smije pibjegavati otvorenom, bezočnom laganju, koliko je god u stanju. U nekim predajama od ashaba se navodi da je aluzija alternativa za laganje. To znači da se nešto može iskazati na indirektan, posredan način, odnosno da nešto kažeš željeći jedno značenje a da slušalac (sagovornik) shvati drugo značenje, a da značenje koje si ti namjeravao bude ispravno. Tako su jedne prilike Vjerovjesnika, s.a.v.s., dok je bio u bitci na Bedru, neki ljudi susreli na putu, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije želio da oni saznaju odakle dolazi. Kada su ga upitali odakle ste došli? Vjerovjesnik, s.a.v.s., je odgovorio: „Od vode“. Čovjek je shvatio da su došli iz Iraka ili iz neke oblasti koja ima rijeke, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., je mislio na ajet časni: „Nek čovjek pogleda od čega je stvoren! Stvoren je od tekućine koja se izbaci, koja između kičme i grudi izlazi (Et-Tarik: 5-7); „On od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po tazbini. Gospodar tvoj je kadar sve“ (El-Furkan: 54). Ebu Bekr je upitan: „Odakle je taj što je sa tobom?“ On im reče: „Ovo je moj vodič“. Oni su razumijeli da mu je to vodič koji zna put, a Ebu Bekr je namjeravao da kaže da mu je on vodič ka Allahu, Džennetu, Pravom putu. To su dakle, aluzije. Jedne prilike je zapovjednik Zijad bin Ebi Sufjan upitao jednog tabi'ina, Mutref bin Abdillaha: „Šta je ovo sa tobom, nismo te vidjeli neko vrijeme?“ On mu odgovori: „O zapovjedniče, tako mi Allaha od kako sam se rastao sa tobom nisam se podigao, osim kad me je Allah podigao (voljom njegovom)“. On ga je shvatio da je bio bolestan. Međutim, i zdrav čovjek ne može ustati bez Allahove odredbe. Ovo u primjeri kako čovjek treba izaći iz škripca. Zbog toga kada neki od vrlih prethodnika ne bi želio da susretne nekog čovjeka jer je dotični nasilnik, pokvarenjak i sl. onda bi komšinica nacrtala krug i rekla bi: „On nije tu“, misleći na krug. Tako su se pomoću aluzija vadili iz neželjenih situacija, kada je to bilo neophodno, međutim, osnova je prava istina.

Novi nazivi za laž

Problem našeg današnjeg života je taj što se laž u njemu razastrla, kao što sam spomenuo, u svim oblicima života: društvenom, ekonomskom, političkom, i sl. U društvenom životu nalazimo kako ljudi nazivaju stvari neadekvatnim imenima. Dali su im nove nazive. Zato je prvak pjesnika Ahmed Ševki rekao:
„Ono što je ljudima nekada bilo zabranjeno, sada im je dozvoljeno. Dali su lijepa imena svojim mahanama, pa je prepoznavanje dobra i popravak podbacilo. Ubistvo je umjetnost, prevara je politika, bogatstvo lopova je umijeće i uspijeh, razgolićenost je elegancija, izopačenost je civiliziranje, laž je ljubaznost a pretvaranje čestitost“
Tako je rekao Ahmed Ševki, Allah mu se smilovao. Ljudi sami sebe lažu i izmišljaju nove izraze. Devijacije nazivaju razvojem, nered nazivaju civiliziranjem, golotinju nazivaju emancipacijom, i sl. To je što se tiče našeg društvenog života. U našem trgovniskom i ekonomskom životu laž i fabrikovanje su zagospodarili. Vrli prethodnici su govorili da je najbolja zarada ona koja dođe putem trgovine, tj. kada prodaju ne hvale svoju robu, a kada kupuju ne kude je. Dakle, kada prodaju ne pokušavaju da hvale artikal kako bi privukli mušteriju, a kada kupuju onda ne nalaze mahane. Pogledajte šta je danas od nas napravila zapadna civilizacija?! Ušli su kod nas sa svojim konjima i nogama i sve nam ukrasili: ubjeđivanje prilikom prodaje, pretjerano ukrašavanje, akcije i reklame. Čak sam čuo da neki ljudi potroše pedeset, šezdeset ili sedemteset posto na reklame i oglase, što predstavlja novi trend u trgovini. Na to sam rekao: ali na čiji je to račun? To je na moj i na tvoj račun. Ti si mušterija i potrošač koji sve to na kraju plaća. Neki artikal košta trideset, on potroši na nju sedamdeset a tebi je proda stotinu. Zašto? Ovo je nepravda i pljačka. A to je Zapad. Zapad radi šta hoće, a mi nismo njegovi robovi, pa zašto mi to isto kod nas radimo? Zašto ubjeđujemo ljude da kupuju ono što im ne treba. Kakva je to pohlepa i nezasićenost? Umjesto hiljadu, ljudi žele deset hiljada, a onaj ko ima deset hiljada želi stotinu hiljada, a onaj ko ima stotinu hiljada želi milion i sve tako do milijardu. Ljudi su poput pakla, kada mu se rekne: Jesi li se napunio? On odgovori: Ima li još? Zato primijećujemo ovo natjecanje na ekonomskoj propagandi i reklamama. To je zapadno tržište, a ja to ne podržavam i smatram haramom: da ljudi kupe ono što im ne treba, a da bacaju staru robu, to nije dozvoljeno, jer mi primamljujemo ljude da nekontrolisano konzumiraju, a Allah, dž.š., kaže: „Jedite i pijte ali ne pretjerujte, jer On ne voli one koji pretjeruju“; „Nemojte pretjerivati jer oni koji pretjeruju braća su šejtanova“. Zar da zbog svoje zarade tjeram ljude da kupuju ono što im ne treba, a ponekad kupuju pod dugom, na rate, a problem je taj što je kupovanje na rate (kredit) veliko pitanje. Čovjek nema novaca pa kupi na rate a dug se tovari, a dug je briga noću a stid danju: „Utječem se Allahu od velikog duga i nemilosrdnosti ljudi“. Na ovo stoji savremena trgovina. Najčudnije međutim su nagrade grebanjem broja. Recimo prodaješ štof a nudiš uz to auto! Zašto? To je širenje duha kocke. Jer svaki čovjek kod nas želi da dobije auto džabe, a to je propagiranje duha kocke, to nije prava kocka već smisao kocke: da ljudi zarade na neozbiljnost i bez truda i znoja. Ta slučajnost može da se desi jednom u hiljadu ili milion slučajeva. Čemu sve to?!

„Zaradi milion dolara“

Prošle džume sam bio u Dubaiju i na predavanju sam neke kritikovao. Rekao sam im: „Šta je ovo?! Od kako sam koračao na aerodrom na sve strane čitam: „Zaradi milion dolara“ „Zaradi Rolce Royce“. Rekao sam im: „Ovo je protiv islama, ovo je očita kocka“. Međutim, ja govorim o implicitnoj kocki, o velikim nagradama koje firme postavljaju svuda da bi privoljeli ljude da kupuju bespotrebno. To nije islamski način. Taj način se bazira na falsifikatima i lažima. Želimo da putem laganja, ljudi kupe ono što im nije potrebno, a na žalost to što ljudi kupuju nisu naši proizvodi. Mi stavljamo u opticaj tuđe stvari, uvozimo i želimo još uvoza. Kad bi te stvari bile naši proizvodi malo bi ublažile situaciju. Dakle, radi se o laganju.

Ja ne lažem, već laskam

Laž je prisutna, također, u našem društvenom životu. Neko kaže: „Ja ne lažem već je to kurtoazija“. Znači šminka. A pretjerana šminka je laž. Žena koja pretjeruje u uljepšavanju i frizerka koja pretjeruje u dotjerivanju čini vrstu laži koju promoviše među ljude. To je život kojeg živimo. Politika je najočitiji primjer laži. Pogledajte na ovo što nazivaju mirom. Da li je to mir? Ili je to predaja? Predaju nazivaju mirom. To je padanje na koljena, ili pokorovanje kojeg nazivaju navikavanjem i implementacijom. Kako da se naviknemo na nešto što nije prirodno? Ono što nazivaju formiranjem države ili nezavisnošću, gdje je ta nezavisnost kada ne posjeduješ svoju zemlju, svoje nebo, gdje je ta nezavisnost? To je slijeđenje, to je poslušnost pokorenog Izraelu. Ono što nazivaju demokratijom, to je demokratija u kojoj se takmiči samo jedan konj. Naš život se bazira na falsifikatu i lažima. A ovaj ummet ne može popraviti svoje stanje i ne može da napreduje i pripremi sebi mjesto pod suncem, da povrati uništeni ponos i uzurpiranu historiju, osim ako se bude pridržavao istine. Na vama je da govorite istinu, kako je rekao Ibn Mes'ud prenoseći od Allahovog Vjerovjesnika, s.a.v.s.: „Na vama je da govorite istinu, jer istina vodi dobročinstvu, a dobročinstvo vodi ka Džennetu. Sve dok čovjek bude govorio istinu i bude tragao za njom bit će upisan kod Allaha kao istinit čovjek. Čuvjate se laži, jer laž vodi griješenju, a griješenje vodi Vatri. Sve dok čovjek bude govorio laž i bude joj pribjegavao,bit će upisan kod Allaha kao lažljivac“. Moramo tragati za istinom pa iako u njoj vidimo propast, u njoj je spas, i moramo se kloniti laži p aiako u njoj vidimo spas, u njoj je propast.
Pjesnik veli: „Govori istinu pa iako će te sagorjeti, iako ti prijeti Vatre utroba. Jer najgluplji čovjek je onaj ko razljuti Gospodara a zadovolji roba“. Dakle, najgluplji čovjek i najviša neznalica je onaj ko zadovolji ljude a rasrdi svoga Gospodara Uzvišenog.

U istini je spas

Ummetu je potrebna istina. Vladari treba da govore istinu, alimi treba da govore istinu, odgajatelji treba da govore istinu, trgovci treba da govore istinu, svaki čovjek treba da govori istinu; učenik u školi, službenik u kancelariji, radnik u fabrici, seljak na njivi, i svaki čovjek na svom radnom mjestu. Svi treba da se pridržavaju istine. Jer nema ništa bolje od promicanja istine u ummetu. A kada se promiče laž onda je iza nje samo zlo („Allah neće uputiti lažljivca“), („Pa da stavimo Allahovo prokletstvo na one koji lažu“), („A propao je onaj ko laž izmišlja“). Pridržavajte se istine dragi muslimani budite istinoljubivi u svim situacijama: istina u riječima, istina u djelima, istina u vjerskim aktivnostima, kako kaže Allah, dž.š., govoreći o svojstvima dobročina i bogobojaznih: („To su oni koji su govorili istinu i koji se Boga boje“), („Doista su vjernici oni koji vjeruju u Allaha i Njegovog Poslanika, a potom ne budu sumnjali, i koji se na Allahovom putu budu borili svojim imecima i svojim životima. Oni su istinu govorili“). Doista je laž veliki porok i mahana. Međutim, laži ima mnogo vrsta i nijansi. Postoji laž koja se smatra malim i ona koja se smatra velikim grijehom, poput laganja prilikom svjedočenja. Zato je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Hoćete li da vas obavijestim o velikim grijesima? Rekoše: „Hoćemo, Allahov poslaniče“. Reče: „Pripisivanje Allahu partnera, neposlušnost prema roditeljima“ – Nakon što je bio naslonjen on sjede i potom reče: „Lažno svjedočenje, lažno predstavljanje stvari, lažno svjedočenje“. Toliko je to ponavljao da su ashabi, iz sažaljenja prema njemu, s.a.v.s., rekli: „Da hoće prestati!“ Dakle, laž prilikom svjedočenja ili zaklinjanja (ان الذين يشترون بعهد الله و ايمانهم ثمنا قليلا اولئك لا خلاق لهم في الاخرة و لا ينظر الله اليهم يوم القيامة و لايزكيهم و لهم عذاب اليم ). Lažljivac uvjerava druge u svojo govor tako što se zaklinje Allahovim imenom ne bojeći se pri tom Allaha i Njegovog imena. Međutim najodvratnija vrsta laži jeste laganje prilikom sna. Kako se navodi u dva Sahiha, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Najveća laž da čovjek vidi svojim očima ono što one nisu vidjele“. Odnosno, da nekom kažeš: vidio sam te u snu kako oblačiš zeleno u zelenilu, a oko tebe… Naravno, iza ovoga ne stoji ništa drugo do prerušavanja i dodavanja. Također, jedna od najgorih laži jesu laži vladara, predsjednika, kako je navedeno u sahih-hadisu kojeg prenosi Muslim: „Trojicu Allah neće pogledati na Sudnjem danu niti će ih očistiti (grijeha) i njima će biti zagarantovana bolna patnja: starac bludnik, vladar lažljivac i oholi siromah“. Vladar koji laže jer treba biti uzor svom narodu, jer narod vjeruje vladarima i predsjednicima, ali i pored toga on govori neistinu. To ne radi zbog nečeg drugog već da stavi u zabludu svoj narod i da ih prevari. Tako da je laž ovih ljudi najgora vrsta laži, a naročito prevara na izborima i sl.

Najgora vrsta laži

Također, jedna od najgorih vrsta laži jeste laž na Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., kao što je pojasnio Poslanik, s.a.v.s.: „Ko na mene namjerno slaže neka pripremi sebi mjesto u Vatri“, zato musliman treba paziti da ne prenosi lažne hadise, jer ako ih kao takve prenosi i on je lažac. On mora da traga i da ne uzima od svakog svašta. On mora uzimati hadise koje je čitao u pouzdanoj knjizi koja razlikuje ispravan od neispravnog hadisa, te da uzima znanje i hadise od pouzdanog alima, jer nije svaki alim koji stane na minber pouzdan, i nije svako ko uđe u džamiju pouzdan. O tome samo mogu govoriti meritorne ličnosti („Upitajte one koji znaju ako vi ne budete znali“).

Molim Allaha, dž.š., da nas poduči razumijevanju naše vjere, i da nas poduči onom što nam je korisno, te da nas okoristi onim čime nas je podučio. On sve čuje i blizu je.

Jusuf el-Karadawi

S arapskog,
Džemo Redžematović

Tags:

No Comments

    Leave a reply