Ramazanska hutba – post jezikom

Ramazanska hutba – post jezikom

Ramazanska hutba – post jezikom

Cijenjena braćo u vjeri,

U ovim mubarek danima, onako kako nas post uči da se klonimo konzumiranja onog što nam je inače van ramazana dozvoljeno- poput hrane i pića, post nas uči da se naviknemo na trajno apstiniranje od onoga što je zabranjeno. Ono čime se najčešće „iftarimo“ u toku posta, hadiska terminologija naziva „žetvom jezika naših“. Grijesi jezika su jedan od najljućih neprijatelja valjanosti našeg posta. Iz tog razloga, predanošću kojom se čuvamo od hrane i pića, moramo se čuvati da svojim jezikom ne „okusimo“ tuđ ugled, čast, mahane.

Uzvišeni Allah, u 263 ajetu sure el-Bekareh kaže: „Lijepa riječ i oprost vrjedniji su od milostinje koju prati vrijeđanje. – A Allah nije ni o kome ovisan i blag je.“ Ako nam se neko zamjerio u ramazanu ili van njega, to nas ne smije navesti da naš odgovor bude ružna riječ i uvreda. Nasuprot, musliman-postač će oprostiti, i njegova lijepa riječ kojom uzvrati na uvredu, i oprost, vrijedit će više od nečije sadake koju prate prigovori i uvrede.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je poslanik Muhammed, s.a.v.s., rekao: „Ko od vas vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, neka govori dobro, ili neka ćuti.“

Kada se zadesimo na bojištu, najviše pažnje usmjerimo na najopasnijeg neprijatelja. Svakako da u borbi protiv naših ružnih navika, „žetva jezika“ jeste jedan od najopasnijih neprijatelja, pa ga se sa najviše pažnje moramo čuvati.

Savjeti o čuvanju jezika se najčešće nalaze u utrobama knjiga koje govore o lijepom ahlaku, ali nekada i na drugačijem mjestu. Ulaskom u najdrevnije preživjelo zdanje znanja i ibadeta u Crnoj Gori – u Husein-pašinu džamiju, svako može primijetiti jednu krasnopisom nakićenu izreku koja veli: „Selametul-insani fi hifzi-lisani“ – „Spas čovjeka je u čuvanju jezika. U ovoj velelepnoj džamiji su vjekovima odjekivali tekbiri, (veličanje Allaha), tahmidi (zahvale Allahu), tesbihi (slavljenje Allaha), ali sve ove odjeke je svojom šutnjom nadjačala pomenuta izreka. Zidovi Husein-pašine džamije i njeni svodovi šutnjom svjedoče da šutnja i čuvanje jezika nadživi svaki glas i odjek.

Spasio se je onaj ko je sačuvao svoj jezik od griješenja, a nas Vjerovjesnik, s.a.v.s., svakom ko garantuje da će sačuvati svoj jezik od grijeha, garantuje Džennet!

Prenosi se od majke pravovjernih Ummu Habibe, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Svaki govor sina Ademovog je protiv njega a ne za njega, osim govora kojim upućuje na dobro, sprječava od zla ili pominje Allaha“. U hladu ovog hadisa neka bude okosnica našeg truda da svoj jezik čuvamo od grijeha.
Aiša, r.a., je imala običaj da svojim rođacima pošalje savjet u formi pitanja: „Zašto malo ne odmorite pisare“? – aludirajući na meleke koji pišu sve što izgovorimo.

Od ebu Se’ida el- Hudrija, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Kada osvane sin Ademov (čovjek), svi njegovi organi ponizno kore jezik govoreći mu: – boj se Allaha u pogledu nas, mi smo uz tebe, pa ako ostaneš čvrst na pravom putu i mi ćemo biti na pravom putu, a ako skreneš i mi ćemo skrenuti.“

Iskoristimo priliku da u ovim mubarek ramazanskim danima naučimo sebe da ne robujemo navici griješenja jezikom, već neka nam navika bude ibadet-robovanje!

Prof. Enis ef. Burdžović

No Comments

    Leave a reply