Prva ramazanska hutba – 1431/2010

Objavio 13. August 2010. u Hutbe, Ramazan - Nema komentara

Ramazan (2010)

Ramazan (2010)

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَقُولُوا قَوْلاً سَدِيداً
“O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu” (el-Ahzab, 70)

Neizmjerna hvala pripada Allahu Uzvišenom, Milostivom, Samilosnom. Neka mu je iskrena hvala na blagodati mubarek mjeseca ramazana. Ramazanom se otvorila pred nama bogata riznica Allahove milosti, koju ne mogu iscrpiti svi naši ibadeti. Koliko god dobra da činimo, Allahova milost je veća od svega što učinimo. Dok smo mu pokorni i činimo dobro, on nam daje. Ali od milosti Njegove je i to što nam ne prestaje davati i onda kada prestanemo zasluživati. Neka je salawat i selam na Allahova miljenika i poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu porodicu časnu, ashabe plemenite, i sve vjernike i vjernice do Dana Sudnjeg.

Poštovana braćo,

Prije nego započnemo današnju hutbu, čast mi je prenijeti vam srdačne selame i čestitke uvaženog reisa Rifata ef. Fejzića, povodom nastupanja mubarek mjeseca ramazana.

Prvom ramazanskom džumom, obaveza nam je da iznova obnovimo svoju namjeru da ustrajemo na ibadetima čija je nagrada neprekidna. Mjesec ramazan, željno išćekivani, za kojim su čeznule duše željne milosti, oprosta i spasa od Džehennema, nastupio je. Otvorio je pred nama vrata brojnih prilika da shodno hadisu kojim nas Poslanik, s.a.v.s., uči, zaslužimo milost, zatim oprost, i ispratimo ramazan spašeni od Džehennema.

Kako bi se obogatili riznicom koju smo dočekali, i koja se evo otvorila pred nama, moramo biti svjesni činjenice da na Dunjaluku, – sve što je došlo proći će. Često puta čujemo da je ramazan gost. Poslušajmo Hasan el-Basrija, kako nas savjetuje da dočekujemo ovakve goste. Rekao je: „O sine Ademov, tvoj dan je tvoj gost, zato lijepo prema njemu postupaj. Jer, ako prema njemu lijepo postupaš, otići će od tebe hvaleći te, a ako prema njemu loše postupiš, otići će kudeći te. Isto tako je i sa tvojom noći“. Današnji mubarek ramazanski dan, otići će večeras hvaleći nas, ako u njemu budemo činili dobro, budemo od onih koji se trude da zasluže Allahovu milost. Ali, današnji dan nas neće hvaliti, neće biti svjedok u našu korist kod Allaha, ako smo danas postili stomakom a hranili se ogovarajući ljude, ismijavajući druge, prenoseći tuđe riječi, varajući, itd. Često puta post čitavog našeg bića pokvari neobuzdanost naših jezika. Time naš gost, ramazanski dan, ode kudeći nas. Ode govoreći kako smo oskrnavili svoj post. Kaže Ebul-A’lijeh:

الصائم في العبادة ما لم يغتب
„Postač je u neprekidnom ibadetu sve dok nekoga ne ogovori“.

Svaki trenutak tvog posta, ibadet je, čak i tvoj san. Ali kad ogovoriš nekog, narušio si svoj ibadet, i svoj post pretvorio u puko gladovanje bez nagrade! Post je propisan, da bi osnažili svoj takvaluk-bogobojaznost, kako stoji u ajetu:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ
„O vi koji vjerujete, propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da bi ste bili bogobojazni.“ (el-Bekareh, 183) Kako stoji u ajetu pročenom na početku, osim takvaluka, neizostavna komponenta ličnog opisa jednog valjanog muslimana, jeste da njegov govor bude istina. Da njegov jezik nije sredstvo uvreda, vrijeđanja, ponižavanja.

Ramazan je prilika da se naviknemo prihvatiti zlatnog principa: „Ostavi stvorenja Stvoritelju“. Ostavi ljude da im sudi Onaj ko ih je stvorio. Prođi se njihovih mahana, i obuzdaj svoj jezik. Jer, i ti imaš mahane, a drugi imaju jezike, pa i tebe može zadesiti zlo tuđih jezika. Kao vjernici, ne smijemo sebi dozvoliti luksuz da suludom hrabrošću mislimo da sami možemo promijeniti svijet za mjesec dana, ako to dovoljno jako želimo. Na samom početku ramazana, umjesto toga luksuza, budimo mudri da promijenimo sebe ka boljem. Ako bi svi mi ovako razmišljali, već bi promijenili svijet!

Kada bi nam od mubarek ramazana jedina korist bila Allahova milost da jedan obavljeni farz u njemu vrijedi koliko sedamdeset farzova van njega, bilo bi nam dovoljno da se prođemo drugih i brinemo samo o sebi. To nam Allah Uzvišeni i naređuje, časnim ajetom iz sure el-Maideh:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ عَلَيْكُمْ أَنفُسَكُمْ لاَ يَضُرُّكُم مَّن ضَلَّ إِذَا اهْتَدَيْتُمْ إِلَى اللّهِ مَرْجِعُكُمْ جَمِيعاً فَيُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ
„O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravome putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome šta ste radili.”

Recept kako da brinemo o sebi je sasvim jednostavan. Istina je da svaki insan što Zemljom hodi, griješi. Kada ajet kaže brinite se o sebi – podrazumijeva, brinite se o svojim, ne tuđim grijesima. Kako brinuti o grijesima? Kako ih se riješiti? Kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s., kako prenosi ebu Hurejre: “Pet dnevnih namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana, iskupljuju grijehe, ako se između njih ne načine veliki grijesi“.

Ovaj mjesec, ako njegove dane valjano ispostimo, a njegove noći provedemo u dobrovoljnim teravih namazima, daje nam šansu da se riješimo svih grijeha koje smo počinili od prošlog ramazana. Gdje na svijetu možemo za mjesec dana ibadeta dobiti oprost godine dana griješenja? Zato draga braćo u vijeri, na samom početku, u najodabranijem danu najodabranijeg mjeseca, ne dozvolimo sebi da nas zavaraju cifre, da računamo kako nam je ostalo dosta vremena da iskoristimo sve hajre koji mubarek ramazan nosi sa sobom.

Molimo Allaha Uzvišenog, da nas u ovim danima prve trećine mubarek ramazana obaspe neizmjernom milošću svojom, olakša nam sve ibadete i učini nas od džennetlija koji će preko Rejjan vrata ući u vječnu zaštitu Dženneta njegovog!

Amin!

Prof. Enis ef. Burdžović

Ostavi komentar