Laganje

Govorili smo prošli put o najgoroj bolesti – licemjerstvu. Onom licemjerstvu koje razara biće zajednice. Licemjeri su Allahovi neprijatelji i zakleti dušmani vjernika. Danas ćemo govoriti o glavnom kodeksu licemjera – laganju.
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Kod koga se nađe ovo troje, on je licemjer, pa makar klanjao, postio i tvrdio da je musliman: kada govori laže, kada obeća ne ispuni i kada mu se nešto povjeri on iznevjeri.“ Od Abdullaha ibn Amra, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Kod koga se nađe ovo četvoro on je pravi licemjer, a kod koga se nađe jedno od toga, imat će svojstvo licemjera sve dok ga se ne okani – na samom početku je – kada govori laže.“
Vjerovanje je nespojivo sa laganjem
Krunska odlika licemjerstva je laganje. Prema riječima Omera, r.a., laganje je oprečno vjerovanju: „Ljudi, čuvajte se laganja jer je laganje suprotno vjerovanju.“ U nekim hadisima se prenosi: „Vjerniku je urođeno da učini sve, osim da prevari i da slaže.“ U mursel-hadisu se kaže: „Može li vjernik biti kukavica, Allahov poslaniče? – Može. A može li biti škrtica? – Može. – A može li biti lažljivac? – Ne može.“ Odgovori Allahov poslanik, s.a.v.s.
Vjernik ne može biti lažljivac. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže:

إِنَّمَا يَفْتَرِي الْكَذِبَ الَّذِينَ لا يُؤْمِنُونَ بِآيَاتِ اللَّهِ وَأُولَئِكَ هُمُ الْكَاذِبُونَ

„Usuđuju se da laži izmišljaju samo oni koji u Allahove riječi ne vjeruju, i oni su pravi lažljivci.“ (En-Nahl: 105)
Lažljivci su naročito oni koji proizvode laži a potom ih plasiraju drugima. Čovjek ispočetka počne po malo lagati, pa onda malo više i sve tako dok mu ne postane navika, da nas Allah toga sačuva!
Istina čovjeka vodi do iskrenosti
Ibn Mes'ud prenosi hadis u kojem je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Na vama je da govorite istinu, jer istina vodi dobročinstvu, a dobročinstvo vodi ka Džennetu. Sve dok čovjek bude govorio istinu i bude tragao za njom bit će upisan kod Allaha kao istinit čovjek. Čuvjate se laži, jer laž vodi griješenju, a griješenje vodi Vatri. Sve dok čovjek bude govorio laž i bude joj pribjegavao,bit će upisan kod Allaha kao lažljivac.“ Bit će među iskrenima a oni su predstojeći stepen vjerovjesnika. Uzvišeni Allah kaže:

وَمَنْ يُطِعِ اللَّهَ وَالرَّسُولَ فَأُولَئِكَ مَعَ الَّذِينَ أَنْعَمَ اللَّهُ عَلَيْهِمْ مِنَ النَّبِيِّينَ وَالصِّدِّيقِينَ وَالشُّهَدَاءِ وَالصَّالِحِينَ وَحَسُنَ أُولَئِكَ رَفِيقًا

„Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti!“ (En-Nisa’: 69)
Iskrenost (pravednost) je napredni stepen vjerovjesništva. Allah je čak opisao vjerovjesnika sa tom pravednošću:

وَاذْكُرْ فِي الْكِتَابِ إِبْرَاهِيمَ إِنَّهُ كَانَ صِدِّيقًا نَبِيًّا

„Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik.“ (Merjem: 41)

وَاذْكُرْ فِي الْكِتَابِ إِدْرِيسَ إِنَّهُ كَانَ صِدِّيقًا نَبِيًّا

„I spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv i vjerovjesnik.“ (Merjem: 56)
Čovjek će govoriti i tragati za istinom pa će na taj način biti upisan kao istinoljubiv. Ako, pak, bude lagao i postupao po lažima onda će se upisati kao lažljivac i to će biti njegov prepoznatljivi kod. Takav će svitati i zanoćiti uz laž, postit će i iftarit će se uz laž, laž će mu biti slađa od meda i ukusniji od hrane i pića. Jedne prilike je nekom lašcu rečeno: „Zar se nećeš pokajati zbog laganja? On reče: da si okusio laž i njegovu slast nikad se je ne bi odrekao!“ Upravo zbog toga neki učenjaci su kazali: „Biva da se čovjek pokaje od alkohola, bluda, ali malo ćeš naći da se lažov pokaje zbog laganja.“ Rijetko da se takav prođe laganja.
Laž je antipod istini. Istina je manir vjernika, a imam Ragib u vezi nje kaže: „Istinoljubivost je najveći garant opstanka svijeta. Bez nje nijedan svjetonazor nije ispravan. Ona je osnova pohvalnih svojstava i jedan od stubova vjerovjesništva. Ona je proizvod bogobojaznosti, a da nije nje obesmislili bi se zakonski propisi. Specifičnost laži je što negira humanost, jer govor je krunska odlika čovjeka, a ko bude poznat po laganju, u njegov govor se ne može pouzdati, a onome u koga govor nije pouzdan ne može mu se vidjeti korist. Samim tim, on i životinja su isti, štaviše, on je gori od životinje, jer ako od jezika životinje nemamo koristi, a ono nemamo ni štete, međutim, lažov samo šteti a nikako ne koristi.“
To iz razloga što je Allah odlikovao čovjeka umijeću govora:

خَلَقَ الإنْسَانَ (٣)عَلَّمَهُ الْبَيَانَ

„Stvara čovjeka, uči ga govoru.“ (Er-Rahman: 3-4)
Kada govor čovjeka bude neistinit onda on gubi svoju primordijalnu vrijednost. Ako ljudi izgube povjerenje u njega, onda mu i govor i obaveze postanu ništavni. Tada se, zaista, primjećuje da je istina stub posotjanja i opstanka svijeta. Laž je uzrok propasti svijeta, jer ljudi ne mogu svoje međusobne odnose graditi na lažima.
Istina je vijest koja se podudara sa stvarnošću i uvjerenjem govornika. Ako se podudara sa stvarnošću, ali ne i sa uvjerenjem govornika, onda se ta istina smatra lažnom istinom. Ako neko izgovori neku stvarnost ali u to sam ne vjeruje, onda je to laž. Zato je Allah rekao u Kur'anu:

إِذَا جَاءَكَ الْمُنَافِقُونَ قَالُوا نَشْهَدُ إِنَّكَ لَرَسُولُ اللَّهِ وَاللَّهُ يَعْلَمُ إِنَّكَ لَرَسُولُهُ وَاللَّهُ يَشْهَدُ إِنَّ الْمُنَافِقِينَ لَكَاذِبُونَ

„Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: “Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov poslanik!” – I Allah zna da si ti, zaista, Njegov poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi lašci.“ (el-Munafikun: 1)
Zašto je Allah posvjedočio da su licemjeri lašci, iako su Allahovom poslaniku, s.a.v.s., rekli da je poslanik? Zato što su rekli ono u šta sami ne vjeruju. Svojim ustima govore ono što im nije u srcima. To je laganje. Onaj ko nešto krije a ispoljava nešto sasvim drugo je lažov pa makar izgovorio fakat i činjenicu. Ako kažeš čovjeku ono što zaslužuje ali u to sam ne vjeruješ onda si lažov.
Laganje je uža specijalnost licemjera
Laž je svojstvo licemjerstva koje vodi u griješenje, a ono opet vodi u Vatru. Uzvišeni Allah ne voli lašce:

إِنَّ اللَّهَ لا يَهْدِي مَنْ هُوَ مُسْرِفٌ كَذَّابٌ

„Jer Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže.“ (Gafir: 28)

إِنَّ اللَّهَ لا يَهْدِي مَنْ هُوَ كَاذِبٌ كَفَّارٌ

„Allah nikako neće ukazati na Pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik.“ (Ez-Zumer: 3)

وَقَدْ خَابَ مَنِ افْتَرَى

„A, sigurno, neće uspjeti onaj koji laži iznosi!“ (Ta-Ha: 61)
Stoga, Allahovo opisivanje licemjera da su lašci, je najadekvatnije.

فِي قُلُوبِهِمْ مَرَضٌ فَزَادَهُمُ اللَّهُ مَرَضًا وَلَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ بِمَا كَانُوا يَكْذِبُونَ

„Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu.“ (El-Bekare: 10)

وَيَحْلِفُونَ عَلَى الْكَذِبِ وَهُمْ يَعْلَمُونَ

„A još se svjesno krivo zaklinju.“ (El-Mudžadile: 14)

فَأَعْقَبَهُمْ نِفَاقًا فِي قُلُوبِهِمْ إِلَى يَوْمِ يَلْقَوْنَهُ بِمَا أَخْلَفُوا اللَّهَ مَا وَعَدُوهُ وَبِمَا كَانُوا يَكْذِبُونَ

„I nadovezao im je On na to pritvornost u srcima njihovim sve do dana kada će pred Njega stati, zato što se onoga što su Allahu obećali ne pridržavaju i zato što stalno lažu.“ (Et-Tevbe: 77)
Lažov je svima omražena osoba
Lažova niko ne voli, naročito ne Allah, Njegov poslanik, meleki i robovi. Majka vjernika, Aiša, r.a., kaže: „Najomraženiji porok u očima ashaba Allahovog poslanika, s.a.v.s., bila je laž.“
Koliko je svojstvo laži bilo mrsko Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., najbolje ilustrira hadis koji prenosi Aiša, r.a.: „Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., nijedno svojstvo nije bilo omraženije od laži! Kada bi neko u njegovom prisustvu slagao, Poslanik, s.a.v.s., bi prema njemu osjećao neku vrstu nelagode, sve dok ne bi saznao da se taj čovjek, zbog te laži, pokajao!“
Lažov je persona non-grata kod svih. Takav čovjek nema kredibiliteta pa čak i kada govori istinu, jer mu niko ne vjeruje. Danas ljudi patološki lažu. To je postalo nesnošljivo. Obično to rade zbog svojih interesa i neopravdanih motiva.
Laž radi prodaje robe
Ima trgovaca koji lažu kupca kako bi im prodali svoju robu i zaradili koju paru. Pitam se zašto to rade kada znaju da će sve to ostaviti nasljednicima i preseliti na Budući svijet (možda u Džehennem)? Zar je to vrijedno toga? A naročito ako se pri tom krivo zaklinje, kao što kaže Vjerovjesnik, s.a.v.s., u onom što nam prenosi Ebu Zerr, r.a.: „Sa trojicom Allah na Sudnjem danu neće razgovarati, neće ih pogledati niti će ih očistiti i njih čeka bolna patnja. Poslanik, s.a.v.s., ponovio je to tri puta. Ebu Zerr upita: – Propali su i izgubljeni. Ko su oni, Allahov Poslaniče? Odgovorio je: „Onaj ko spušta odjeću ispod članaka, onaj koji prigovara na dobročinstvu i onaj ko proda svoju robu pod lažnom zakletvom.”
Laž radi ugleda i hvalisanja
Čovjek, katkad, laže da bi stekao ugled kod drugih. On pribjegava hvaljenju onih stvari koje to ne zaslužuju, pa tako od kukavice pravi junaka, od škrtice, darežljivivog čovjeka, od mačke, lava, od zrna, kupolu, itd. Zašto? Samo zato da bi se dopao drugima, s tim što mu ljudi ne mogu povećati nafaku niti mu je umanjiti, ne mogu mu produžiti život: „Ono što te je pogodilo nije te moglo mimoići, a ono što te je mimoišlo nije te moglo snaći.“
Ljudi, također, lažu da bi se predstavili onakvim kakvim bi željeli da budu, kao što kaže Esma Zatu-n-Nitakajn, r.a.: „Jedna žena je došla Vjerovjesniku, s.a.v.s., i kazala: „Allahov poslaniče, neka od nas se pravi kao da joj je muž dao to i to kako bi naštetila onima koji joj žele zlo. Govore: ‘Moj muž mi je dao to i to, uradio mi je to i to, rekao mi je to i to, – a od toga nema ništa, već samo želi da naudi svojim dušmanima i da prkosi. Vjerovjesnik, s.a.v.s., joj reče: „Onaj ko se hvali za ono što nema sliči onom koji nosi tuđu odjeću.“
Laž iz šale
Laž je zabranjena bez obzira na motive, pa čak i kako bi se ljudi smijali (izmišljanje viceva). Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Teško onome ko laže da bi nasmijao ljude, teško njemu, teško njemu!“ Lagati iz razonode i šale, poput prvoaprilske laži je nedopustivo. Neki ljudi to nazivaju bijela laž, međutim laž nema boju, već je haram u bilo kojoj boji.
Kada je dozvoljeno slagati?
Poslanik, s.a.v.s., je dopustio laganje samo u posebnim situacijama:
liersLaž u ratu
Dozvoljeno je slagati u ratu, jer je rat varka. Suludo bi bilo da svojim neprijateljima kažemo koliko imamo vojnika i gdje skladištimo oružje. Ponekad laž postane obaveza, kao na primjer ako neki nepravednik (zulumćar) traga za muslimanom koji se sakrio u tvojoj kući, pa upita – da li je taj i taj kod tebe? Ako bi mu kazao istinu to bi bilo haram jer bi prouzrokovao prolijevanje nevine krvi od strane tog osionog zulumćara. Katkada, istina bude zabranjena, a laž dozvoljena.
Laž radi izmirenja
Dozvoljeno je slagati kako bi se pomirili zavađeni ljudi, kako se prenosi u hadisu od Ummu Kulsum bint Akabe koja je čula Allahovog poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Nije lažljivac onaj ko miri ljude, pa afirmira dobro ili govori pozitivno.“
Zamislite da istina ponekad postaje negativna, recimo istina onog ko prenosi tuđe riječi je negativna. Onaj ko od riječi do riječi prenese vijest onome koga se ta vijest tiče je nešto zaista neprihvatljivo, jer predstavlja veliki grijeh. Onaj ko tako postupa neće ući u Džennet. Nasuprot toga, onaj ko slaže kako bi pomirio ljude, vratio ljubav među njima i spojio ih, to mu se ne računa kao laž.
Laž u bračnim odnosima
Ovo možemo ilustrovati primjerom kada čovjek upita suprugu da li me voliš? Ona mu neće kazati: – Ne. Mrzim te! Pa i kad ga ne bi voljela, jer bi se samim tim bračna veza prekinula. Isti slučaj je sa mužem. Često puta direktan odgovor kvari vezu, baš kao što veli Omer, r.a., – Nisu sve kuže izgrađene na ljubavi, već ljudi žive sa islamom i integritetom.
Aluzija – alternativa laganju
Kao što smo maloprije kazali postoje situacije kada je čovjeku bolje slagati nego reći istinu. U tom smislu naveli smo primjer bračnih drugova koji jedno drugo pitaju o ljubavi. Kada bi žena pitala čovjeka: – voliš li me? On bi u ovoj situaciji rekao: – a koji to muž ne voli svoju suprugu?! Na sličan način Ebu Bekr, r.a., je izbjegao direktan odgovor kada ga je u noći hidžreta jedan čovjek upitao za Poslanika, s.a.v.s., – „Ko ti je ovaj?“ On je odgovorio: – „Ovo je čovjek koji mi pokazuje put.“ Ebu Bekr, r.a., je rekao istinu. Njegov sagovornik je mislio da se radi o vodiču, međutim Ebu Bekr, r.a., je mislio da će ga povesti do spoznaje Allaha i Pravog puta, (Dženneta). Čovjek pomoću aluzije može izbjeći otvoreno laganje.
Draga braćo, iako je lagati haram, ipak i u tome postoji gradacija.
Postoji laž koja ima status velikog grijeha, poput lažnog svjedočenja; da čovjek bude pozvan da pravo svjedoči pa da umjesto toga laže. To je, kako stoji u oba Sahiha, jedan od najvećih grijehova: „Hoćete li da vas obavijestim o velikim grijesima? Rekoše: „Hoćemo, Allahov poslaniče.” Reče: „Pripisivanje Allahu partnera, neposlušnost prema roditeljima“ – Nakon što je bio naslonjen on sjede i potom reče: „Lažno svjedočenje, lažno predstavljanje stvari, lažno svjedočenje.” Toliko je to ponavljao da su ashabi, iz sažaljenja prema njemu, s.a.v.s., rekli: „Da hoće prestati!“
Lažno zaklinjanje
Među te prijestupe spada i lažno zaklinjanje, jer se tim činom omalovažava Allahovo ime, zavaravanje sagovornika, jer čovjek nikada ne može pomisliti da će se neko lažno zaklinjati Allahovim imenom, na što je upozorio Vjerovjesnik, s.a.v.s. Učenjaci su takvu zakletvu nazvali ‘zakletva uranjanja’ (jeminu-l-gamus) koja takvog lažova na ovom svijetu uranja u grijeh, a na Budućem svijetu u Vatru. Jer nema toga čovjeka koji će lažnom zakletvom nekoga zakinuti a da Allah ne bude srdit na njega. U hadisu se navodi: „Ko se zakune Allahom i time zakine imetak muslimana, postajući uzurpatorom, sresti će Allaha srditog na njega.“
Stavljanje robe u opticaj pod lažnom zakletvom
„Sa trojicom Allah na Sudnjem danu neće razgovarati, neće ih pogledati niti će ih očistiti i njih čeka bolna patnja. Poslanik, s.a.v.s., ponovio je to tri puta. Ebu Zerr upita: ‘Propali su i izgubljeni. Ko su oni, Allahov Poslaniče?’ Odgovorio je: ‘Onaj ko spušta odjeću ispod članaka, onaj koji prigovara na dobročinstvu i onaj ko proda svoju robu pod lažnom zakletvom.'”
To je kada trgovac govori: – Tako mi Allaha, kupio sam je za toliko, tako mi Allaha, to je najbolja roba na pijaci, tako mi Allaha, ja sam je prodavao za toliko i toliko, međutim on u svim situacijama laže. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: „Zakletva donosi brzo bogatstvo ali briše blagoslov (berićet).“
Laž za krvno srodstvo
Među pogubne laži spada i tvrdnja čovjeka da mu je neko drugi otac. Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Ko tvrdi da mu je neki drugi čovjek otac, a zna da to u stvari nije istina, Džennet će mu biti zabranjen.“
Lažni snovi
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Najveća laž jeste da oči vide ono što nisu vidjele.“ U drugom hadisu se kaže: „Ko bude pričao lažne snove, zadužit će se da na čvor sveže dva zrna ječma na Sudnjem Danu, što neće moći učiniti, ko bude prisluškivao razgovor ljudi koji to ne žele, na Sudnjem Danu u uši će mu se nasuti olovo; ko bude nacrtao lik (sliku), biti će kažnjen i naredit će mu se da u nju udahne dušu, ali to neće moći učiniti.“
Laž u politici
Među najopasnijim lažima jeste laganje u politici, jer se radi o zabluđivanju ummeta u presudnim stvarima. U hadisu kojeg pripovijeda Ebu Hurejre, r.a., a prenosi Muslim, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Trojicu Allah neće pogledati na Sudnjem danu niti će ih očistiti (grijeha) i njima će biti zagarantovana bolna patnja: starac bludnik, vladar lažljivac i oholi siromah.”
Zašto je laganje vladara među izrečenim vrstama laganja? Zato što obespravljuje ljude, zato što javno govori jednu a izvršava sasvim drugu stvar. Ova vrsta laganja je najružnija kod Allaha, dž.š.
Iznošenje laži na Allahovog poslanika, s.a.v.s.
Jedna od najgorih laži kod Allaha je laganje na Allahovog poslanika, s.a.v.s. U hadisu se kaže: „Ko na mene namjerno slaže neka pripremi sebi mjesto u Vatri.“ Ovo su, nažalost, učinili i neki neprijatelji muslimana kao i neke neznalice, podjednako od sufija i navodnih reformatora koji su izmišljali hadise o fadiletima Kur'ana, da bi, kako su govorili, podstakli ljude na pokornost Allahu, dž.š. Tako smo vidjeli da su svoje postupke neki pravdali ovim razlozima: „Vidjeli smo da su se ljudi odbili od Kur'ana, te da su usmjerili svoju pažnju na fikh Ebu Hanife i pripovijedanja Muhammeda ibn Ishaka, pa sam zbog toga izmislio ovaj hadis.“ Kada im je bilo rečeno da ko slaže na Poslanika, s.a.v.s., neka sebi pripremi mjesto u Vatri, onda su odgovorili, da je to slučaj sa onim koji slaže protiv Poslanika, s.a.v.s., dok oni lažu radi njega, s.a.v.s. Dakle, radi koristi same vjere.
Ovakvo opravdanje je gore od samog grijeha, jer samim tim on zagovara da je vjera nepotpuna i da je on nadopunjuje, dočim, svi znamo da je Allah upotpunio vjeru islam.
Zato je veoma opasno prenositi lažne hadise bez obzira na cilj, jer znamo da je Allahov poslanik, s.a.v.s., kako prenosi imam Muslim u svom sahihu, rekao: „Ko govori neki hadis, za kog smatra da je lažan, ili kojeg drugi smatraju da je lažan, onda je i on jedan od lažova.“ U drugom hadisu se kaže: „Dovoljno je čovjeku laži – u drugoj verziji stoji- „Dovoljno je čovjeku grijeha da prenosi sve što čuje.“
Laž na Allaha, dž.š.
Također, nema gore laži od laži na Allaha, dž.š. Uzvišeni u Kur'anu kaže:

وَمَنْ أَظْلَمُ مِمَّنِ افْتَرَى عَلَى اللَّهِ الْكَذِبَ وَهُوَ يُدْعَى إِلَى الإسْلامِ وَاللَّهُ لا يَهْدِي الْقَوْمَ الظَّالِمِينَ

„A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu laži iznosi dok se u pravu vjeru poziva? – A Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji nepravdu čini.“ (Es-Saff: 7)

وَمَنْ أَظْلَمُ مِمَّنِ افْتَرَى عَلَى اللَّهِ كَذِبًا أَوْ كَذَّبَ بِآيَاتِهِ إِنَّهُ لا يُفْلِحُ الظَّالِمُونَ

„Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laži ili ne priznaje dokaze Njegove? Nepravedni zaista neće uspjeti!“ (El-En'am: 21)
U izmišljanje laži na Allaha spada i to da čovjek tvrdi kako je Allah dozvolio ovo, a zabranio, ono, kako je naredio to i to, bez tačnog, ispravnog teksta koji se ne suprostavlja Allahovoj Knjihzi i Sunnetu Poslanika, s.a.v.s., već da govori o stvarima u vezi kojih se ulema razilazi: ja preferiram ovo mišljenje…., a ne tvrdi da je to propis Allaha i Njegovog poslanika, s.a.v.s. Sve što ne bude potkrijepljeno jasnim i nedvosmislenim dokazima Allah će ga na Sudnjem danu pitati: Odakle tebi to?

قُلْ أَرَأَيْتُمْ مَا أَنْزَلَ اللَّهُ لَكُمْ مِنْ رِزْقٍ فَجَعَلْتُمْ مِنْهُ حَرَامًا وَحَلالا قُلْ آللَّهُ أَذِنَ لَكُمْ أَمْ عَلَى اللَّهِ تَفْتَرُونَ

„Reci: „Kažite vi meni zašto jednu hranu koju vam Allah daje smatrate zabranjenom, a drugu dopuštenom?“ Recite: „Da li vam je prosuđivanje o tome Allah prepustio ili o Allahu laži iznosite?“ (Junus: 59)

وَلا تَقُولُوا لِمَا تَصِفُ أَلْسِنَتُكُمُ الْكَذِبَ هَذَا حَلالٌ وَهَذَا حَرَامٌ لِتَفْتَرُوا عَلَى اللَّهِ الْكَذِبَ إِنَّ الَّذِينَ يَفْتَرُونَ عَلَى اللَّهِ الْكَذِبَ لا يُفْلِحُونَ

„I ne govorite neistine jezicima svojim: “Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno”, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine – neće uspjeti.“ (En-Nahl: 116)
Zato pobožni učenjaci, a to su učenjaci prvih generacija muslimana, nisu proizvoljno govorili za nešto da je zabranjeno (haram). Ako su imali čvrst dokaz iz Kur'ana i Sunneta to bi govorili, u protivnom rekli bi: – To nam se ne dopada, to ne volimo, to ne smatramo dobrim, i dr., a sve u cilju da ne slažu na Allaha i Njegovog poslanika, s.a.v.s.
Grijeh zbog laganja se uvećava obzirom na njegove posljedice
Laž je sva haram, ali, kako smo ranije rekli, i tu postoje stepeni i nivoi koliko god se laž proširi i odjekne, utoliko je grijeh za lažljivca veći. Prenosi Semure bin Džundub da je Allahov poslanik, s.a.v.s., često govorio ashabima: „Ko je od vas noćas nešto sanjao?“, pa je neko, ako je sanjao, pričao svoj san, a on bi dodao: „Mašallah, što Allah hoće to biva.“ To popodne nam je ispričao: „Sanjao sam sinoć kako su mi došla dva čovjeka, koji su baš meni poslani, pa su mi rekli: ‘Pođi sa nama.’ Išli smo tako dok nismo došli do čovjeka koji leži na potiljku, a drugi je stajao iznad njega sa željeznom kukom, pa bi kukom zakačio jednu stranu njegovog lica, poderao je na komadiće i rastrgnuo do potiljka njegov nos i njegove oči. Zatim bi to isto uradio sa drugom stranom lica. Tek što to uradi prva strana dođe u prvobitni položaj i onda ponavlja istu radnju.’ Rekao je Resulullah, salallahu alejhi ve sellem: ‘A ja sam rekao: ‘Subhanallah, šta je sa ovom dvojicom?’ A oni su kazali: ‘Produži dalje.'“ U nastavku hadisa se navodi tumačenje ovoga od strane meleka: ‘A što se tiče čovjeka kojem se rascjepljuju čeljusti on je lažljivac koji je lagao i prenosio laži dok njima nije ispunio horizonte.'“
Lažna propaganda
Među odvratne laži spada i lažna propaganda koja se širi i ima veliki utjecaj na narod. A to naročito propaganda protiv muslimana i islama koja rađa islamofobiju i antagonizam prema muslimanima. To često rade potkupljeni i korumpirani novinari ili novinske agencije koje na taj način zarađuju velike novce i koji se približavaju vlastima i vladajućoj partiji. To nije laž koja se protura u jednom sijelu ili maloj grupi već to čitaju hiljade i stotine hiljada ljudi, a možda i milionski auditoriju. Koliko god se laž proširi toliko je grijeh lažljivca veći.
Od laži se treba čuvati, pa makar naizgled bila mala. Allahov poslanik, s.a.v.s., kaže: „Laž se bilježi kao laž pa ako bude mala upisat će se kao mala.“
U hadisu kojeg nam prenosi Abdullah bin Amir se kaže: „Jednog dana dok je Poslanik, s.a.v.s., sjedio u našoj kući, majka me je pozvala, i kazala: ‘Dođi da ti dam nešto.’ Tada je Poslanik, s.a.v.s., kazao: ‘Da li mu stvarno želiš nešto dati?’ Ona reče: ‘Dat ću mu hurmu.’ Tada joj je Poslanik, s.a.v.s., kazao: ‘Da mu nisi dala, to bi ti se upisalo kao laž.'“
Zato se čuvajte laži i klonite se laganja. Tragajte za istinom, naročito u ovo doba, u doba laži i licemjerstva koje važi za trgovinu, politiku i svakodnevicu. Istinoljubivost je najisplativija trgovina i najuzvišenija etika kod Allaha i vjernika.
Molim Allaha, dž.š., da meni i vama oprosti, molite Ga i vi da bi vam se odazvao. Molite Ga on čuje i blizu je.

Šejh Jusuf Karadavi

Tags:

No Comments

    Leave a reply