Izdaja – hijanet
Još uvijek govorimo o licemjerstvu i svojstvima licemjera, opakoj pošasti i bolesti koja razara cjelokupno društvo. Ranije smo govorili o laganju kao jednom od svojstava licemjera, a danas ćemo govoriti o njihovom drugom svojstvu – izdaji.
Izdaja je četvrtina, odnosno, trećina licemjerstva
Izdaja (ar. al-hijanet) je, poput laganja, jedna od osnovnih stubova licemjerstva. Ona je četvrti dio licemjerstva, zato što se u nekim hadisima spominje: „Kod koga se nađu ova četiri svojstva bit će pravi licemjer – među njima je spomenuo – ‘kada mu se nešto povjeri on to iznevjeri.'“[1] U drugom hadisu se navodi: „Kod koga se nađu ova tri svojstva on je licemjer, pa makar i klanjao, postio i tvrdio da je musliman – među tim svojstvima spomenuo je – ‘kada mu se nešto povjeri on to iznevjeri.'“[2] Otuda je da iznevjeriti znači biti munafik.
Povjerenje je najupečatljivije svojstvo vjere
Povjerenje štiti čovjeka i njegovu čast, bez obzira da li se radi o čuvanju materijalnog ili intelektualnog dobra. Zato je povjerenje najupečatljivije svojstvo vjere. Allah, dž.š., je uspješne vjernike, one koji će naslijediti Džennetu-l-Firdevs, opisao riječima:
أُولَئِكَ هُمُ الْوَارِثُونَ (١٠)الَّذِينَ يَرِثُونَ الْفِرْدَوْسَ هُمْ فِيهَا خَالِدُونَ (١١)
„Oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.“ (El-Mu'minun: 10-11);
قَدْ أَفْلَحَ الْمُؤْمِنُونَ (١)الَّذِينَ هُمْ فِي صَلاتِهِمْ خَاشِعُونَ (٢)وَالَّذِينَ هُمْ عَنِ اللَّغْوِ مُعْرِضُونَ (٣)وَالَّذِينَ هُمْ لِلزَّكَاةِ فَاعِلُونَ (٤)وَالَّذِينَ هُمْ لِفُرُوجِهِمْ حَافِظُونَ (٥)إِلا عَلَى أَزْوَاجِهِمْ أوْ مَا مَلَكَتْ أَيْمَانُهُمْ فَإِنَّهُمْ غَيْرُ مَلُومِينَ (٦)فَمَنِ ابْتَغَى وَرَاءَ ذَلِكَ فَأُولَئِكَ هُمُ الْعَادُونَ (٧)
„Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju – a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju.“ (El-Mu'minun: 1-7)
Potom, Allah, dž.š., kaže:
وَالَّذِينَ هُمْ لأمَانَاتِهِمْ وَعَهْدِهِمْ رَاعُونَ (٨)
„I koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu.“ (El-Mu'minun: 8)
Kur'an obično o emanetu govori u pluralu:
إِنَّ اللَّهَ يَأْمُرُكُمْ أَنْ تُؤَدُّوا الأمَانَاتِ إِلَى أَهْلِهَا وَإِذَا حَكَمْتُمْ بَيْنَ النَّاسِ أَنْ تَحْكُمُوا بِالْعَدْلِ إِنَّ اللَّهَ نِعِمَّا يَعِظُكُمْ بِهِ إِنَّ اللَّهَ كَانَ سَمِيعًا بَصِيرًا (٥٨)
„Allah vam zapovijeda da odgovorne službe (emanete) onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi.“ (En-Nisa’: 58)
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لا تَخُونُوا اللَّهَ وَالرَّسُولَ وَتَخُونُوا أَمَانَاتِكُمْ وَأَنْتُمْ تَعْلَمُونَ (٢٧)
„O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne proigravajte.“ (El-Enfal: 27)
Radi se o povjerenjima (emanetima) a ne samo o jednom emanetu, jer ono obuhvata gotovo sve; imetak, tijelo, osjetila, (sluh, vid, ukus, miris), sva čula su emanet. Tvoj razum je emanet, znanje, djeca, porodica, funkcija, preuzeta odgvoronost – sve ti je to dato u emanet. Namaz je emanet, zekat, post, hadž, Allahove naredbe, zabrane, sve je to emanet koji ti je dat na povjerenje.
Emanet kao teška odgovornost
Upravo, radi navedenog, teško je ispoštovati emanet, a tu težinu je Allah opisao u ovom časnom ajetu:
إِنَّا عَرَضْنَا الأمَانَةَ عَلَى السَّمَاوَاتِ وَالأرْضِ وَالْجِبَالِ فَأَبَيْنَ أَنْ يَحْمِلْنَهَا وَأَشْفَقْنَ مِنْهَا وَحَمَلَهَا الإنْسَانُ إِنَّهُ كَانَ ظَلُومًا جَهُولا (٧٢)
„Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen.“ (Al-Ahzab: 72)
Čovjek je preuzeo emanet, emanet obaveze i odgovornosti, kojeg je trebao čuvati. To je veliki emanet ali zbog svoje nepromišljenosti, a često puta i iz neznanja, taj emanet ne čuva.
Emanet je implikacija vjerovanja, ali je zapostavljanje emaneta implikacija manjka vjerovanja, pa je zato Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao: „Nema vjerovanja onaj u koga nema povjerenja, niti ima vjere onaj ko se ne drži datog obećanja.“[3] Ne može biti pravi vjernik ko se ne drži datih obećanja i ko ne čuva emanete.
Vjernik pazi i čuva povjerene emanete i na izdaju ne uzvraća istom mjerom, jer se u hadisu savjetuje: „Ispoštuj emanet onom ko ti ga povjeri, a nemoj izdati onog koji je tebe izdao.“[4]
Emanet kao velika blagodat
Ko se okiti povjerenjem (emanetom) neka zna da se okitio s velikom blagodati. To je dalo povoda Poslaniku, s.a.v.s., u onom što prenosi Ibn Amr, r.a., da kaže: „Ko bude imao ova četiri svojstva neka se ne sjekira zbog onog što mu je prošlo od dunjaluka“ – među tim svojstvima spomenuo je istiniti govor i čuvanje emaneta.[5]
Izdaja je veoma ružno svojstvo zbog koje se Vjerovjesnik, s.a.v.s., utjecao Allahu da ga sačuva, rekavši: „Gospodaru, utječem Ti se od gladi, jer je ona ružan pratilac, i utječem Ti se od izdajstva jer je ono ružan drug (postava).“[6] Izdaja je poput postave u odjeći koja je čovjeku tik uz tijelo.
Obraćajući se Vjerovjesniku, s.a.v.s., Allah, dž.š., kaže:
وَإِمَّا تَخَافَنَّ مِنْ قَوْمٍ خِيَانَةً فَانْبِذْ إِلَيْهِمْ عَلَى سَوَاءٍ إِنَّ اللَّهَ لا يُحِبُّ الْخَائِنِينَ (٥٨)
„Čim primijetiš vjerolomstvo nekog plemena, i ti njemu isto tako otkaži ugovor – Allah uistinu ne voli vjerolomnike.“ (El-Enfal: 58)
يَسْتَخْفُونَ مِنَ النَّاسِ وَلا يَسْتَخْفُونَ مِنَ اللَّهِ وَهُوَ مَعَهُمْ إِذْ يُبَيِّتُونَ مَا لا يَرْضَى مِنَ الْقَوْلِ وَكَانَ اللَّهُ بِمَا يَعْمَلُونَ مُحِيطًا (١٠٨)
„I ne brani one koji su u dušama svojim podmukli jer Allah nikako ne voli onoga ko je podmukao grješnik.“ (En-Nisa’: 107)
– Ne budi advokat izdajicama!
Na jeziku Upravnikove žene Allah, dž.š., kaže:
ذَلِكَ لِيَعْلَمَ أَنِّي لَمْ أَخُنْهُ بِالْغَيْبِ وَأَنَّ اللَّهَ لا يَهْدِي كَيْدَ الْخَائِنِينَ (٥٢)
„Isto tako on neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila jer Allah ne dâ da se ostvare lukavstva podmuklih.“ (En-Nisa’: 52)
Izdajnici su bakterije ovog ummeta i destruktivna snaga u svakoj zajednici. Njih ima nekoliko vrsta:
Pronevjera novca
Katkad čovjek pronevjeri novac koji mu je dat na povjerenje. To obične učine oni koji rade u državnim institucijama ne mareći mnogo za državu i državni budžet. Tako na primjer direktori javnih preduzeća ugovaraju skupe poslove zauzvrat poklona ili provizije koji su, zapravo, mito (korupcija). Danas se vrši pronevjera novca u milionima. Pojedinci uzimaju milione u vidu provizije ili poklona.
Kako postoji pronevjera u novcu isto tako postoji pronevjera u obnašanju odgovornosti ili funkcije, na način što se na odgovorna mjesta postavljaju ljudi koji im nisu dorasli, odnosno nisu kompetentni. Uzvišeni Allah je jezikom one mudre djevojke kazao:
قَالَتْ إِحْدَاهُمَا يَا أَبَتِ اسْتَأْجِرْهُ إِنَّ خَيْرَ مَنِ اسْتَأْجَرْتَ الْقَوِيُّ الأمِينُ (٢٦)
“O, oče moj,” – reče jedna od njih – ” uzmi ga u najam, najbolje da unajmiš snažna i pouzdana.” (El-Kasas: 26)
Na osnovu ovog ajeta učenjaci su mišljenja da su ove dvije odlike osnove za izbor radne snage. To su dakle, snaga i povjerenje. Snaga je sposobnost i odlučnost a povjerenje znači da radnik ima savjest, da neće prevariti i ukrasti.
Spojiti lijepo i korisno danas je veoma teško. Zato se Omer, r.a., žalio na slabost pouzdanog čovjeka i izdaju snažnog.[7] Na žalost mnogo je pokvarenjaka koji imaju snagu i vlast, a malo je poštenjaka koji nemaju ni snage niti vlasti! Dobrice ćeš naći u raznim ustanovama i institucijama ali malo što mogu učiniti, dočim kakav razbojnik ima vlast i snagu pa tako gazi sve pred sobom. Ovo je spopalo razna društva u kojima je izdajnik na kormilu broda. Izdajnici su na vrhu a dobrice na kraju karavane, priučeni prednjače a učeni su na zapećku.
To je najgore što nas je moglo zadesiti!
Davanje primata slabašnim a ignorisanje sposobnih je signal propasti ummeta
Kada se to rasprostrani u ummetu onda mu je došao kraj. Svaki ummet ima svoj kraj. Kada se stvari poredaju tako pogrešno onda je otkucao posljednji čas.
Dok je Vjerovjesnik, s.a.v.s., na jednom sijelu pričao narodu, došao je jedan beduin i upitao ga: “Kada će biti Sudnji čas?” Medutim, Božiji poslanik (s a v s) nastavio je da priča. Neki su ljudi rekli da je Vjerovjesnik čuo šta je on pitao i da mu to nije baš prijalo, a neki su rekli da ga Vjerovjesnik, s.a.v.s., uopšte nije čuo. Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., završio svoje izlaganje, upitao je: “Gdje je onaj što je pitao za Sudnji čas?”- ‘Tu sam, Božiji poslaniče’ – odgovori beduin. – ‘Kada se izgubiti povjerenje tada očekuj Sudnji čas’ – reče Vjerovjesnik, s.a.v.s. – ‘Kako će se izgubiti?’ – upitao je čovjek. – “Kada se poslovi prepuste i daju onima koji ih nisu dostojni, onda očekuj Sudnji dan”, odgovori Vjerovjesnik, s.a.v.s.[8] U drugim hadisima se navodi: „Kada na čelu plemena stupi teški griješnik, a narodni vođa bude najveći bijednik.“[9] Sve to će nas približiti Sudnjem času, propasti, nestanku i destrukciji. Pjesnik veli:
إذا أنت حملت الخؤون أمانة فإنك قد أسندتها شر مسند
Kada prevarantu povjeriš emanet,
Oslonio si se na najgori oslonac.[10]
Isto tako, postoji pronevjera znanja koja je gora od pronevjere novca, a to znači da zloupotrebiš nauku u korist vlastodršca ili populizma. Postoje oni koji pokušavaju udovoljiti sultanima dajući fetve po njihovom ukusu i narudžbi, ako hoće da im nešto bude halal ovi im to ohalale, a ako žele da im se nešto oharami oni to svojim fetvama učine. Postoje učenjaci koji hoće svojim fetvama da se dopadnu narodu i masi. Prvo vide šta je u opticaju među masom, ako je masa sklona ekstremizmu oni zategnu stavove, a ako žele fleksibilnost onda budu itekako tolerantni pa tolerišu što treba i što ne treba. Takvi pronevjeravaju svoje znanje. Onaj ko ima zategnute stavove nije uvijek siguran u to što govori, jer često puta iznevjeri samog sebe na račun udovoljenja sveukupnom ambijentu.
و دارهم ما دمت في دارهم و ارضهم ما دمت في أرضهم
Mijenjaj se dokle god si u njihovom domu,
Udovoljavaj im sve dok si u njihovoj domovini.[11]
Takvi su pojedini učenjaci. To je izdaja povjerenja i znanja.
Znanje da čovjek kaže ono šta vjeruje. Haram je kada učenjak govori suprotno od onoga u šta vjeruje. Ako ne želi da govori istinu onda makar neka šuti.
Izdaja porodice
Kako postoje oni koji pronevjeravaju novac, funkciju, znanje, postoje i oni koji su spremni pronevjeriti svoju porodicu; ženu, muža, djecu na način što ne izvršavaju obaveze prema njima.
Ima roditelja koji se ne brinu o svojoj djeci. Njihova jedina briga bila je da ih rode da bi se potom gotovo odrekli njih. To je izdaja majčinstva i očinstva.
Allah će svakog pastira pitati da li je sačuvao ili izgubio ono što mu je dato da čuva. Poslanik, s.a.v.s., je rekao i ovo: „Dovoljno je čovjeku grijeha kad bi samo držao u oskudici onoga koga je dužan izdržavati (porodicu).[12] Ne radi se samo o ishrani već i o brizi prema njima i odgovornosti za njihov odgoj i obrazovanje: „Svi ste vi pastiri i bit ćete odgovorni za svoje stado. Čovjek je pastir u svojoj kući i bit će odgovoran za svoje stado.“ Ovakvo stanje naše omladine je rezultat roditeljske nebrige.
Postoje i oni koji iznevjere svoga druga ili drugaricu. Kada čovjek treba prijatelja onda ga on iznevjeri zaboravljajući na sve što je bilo prije između njih. To je prijatelj iz interesa.
A čini mi se da je najgore kada je čovjek radi svojih sitnosopstveničkih interesa spreman izdati svoju domovinu, kada špijunira i radi u korist neprijatelja. To je izdaja svojeg naroda, vjere i domovine. Ponekada to čovjek radi a da nije svjestan posljedica.
Izdaja vjere
Neki ljudi prodaju vjeru za večeru, baš kao što nagovještava Vjerovjesnik, s.a.v.s.: „Požurite sa dobrim djelima prije nego što nastupe teške kušnje kao dijelovi mrkle noći, osvanut će čovjek kao vjernik a omrknuti kao nevjernik, omrknut će kao vjernik a osvanuti kao nevjernik, prodavat će svoju vjeru za neku dunjalučku korist.“[13]
Čovjek se za 24 časa može sasvim promijeniti, može promijeniti vjeru, svjetonazor i životni put. A sve radi neke ovodunjalučke koristi svjesno izdajući Allaha i Njegovog poslanika, s.a.v.s.:
„A ako te htjednu prevariti – pa oni su i prije Allaha varali, i zato ti je On omogućio da ih pobijediš. – A Allah sve zna i mudar je.“ (El-Enfal: 71)
I prije su iznevjerili Allaha pa kako da ne iznevjere ljude! Onaj ko nastoji prevariti Allaha prije će se drznuti da prevari ljude:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لا تَخُونُوا اللَّهَ وَالرَّسُولَ وَتَخُونُوا أَمَانَاتِكُمْ وَأَنْتُمْ تَعْلَمُونَ (٢٧)
„O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne proigravajte.“ (El-Enfal: 27)
Također, takvim ljudima je lahko odati tajnu što nikako nije dopušteno. U jednom hadisu se kaže: „Kada čovjek nešto govori pa se okrene na drugu stranu – to je emanet.“[14]
Ako se čovjek okreće lijevo-desno i želi da ga niko drugi osim njegovog sagovornika ne čuje onda se to smatra tajnom, a tajna je emanet koji se treba čuvati.
Kao što je povjerenje odlika vjerovanja, tako je izdaja odlika licemjerstva, bilo da se radi o pronevjeri novca, zloupotrebi nauke, rada, govora gledanja ili nečeg drugog.
Ruka se katkad pruži za nešto što joj ne pripada. To je izdaja ruke zbog koje šerijat propisuje njeno odsjecanje. Ako uzme krijući nešto što joj ne pripada, ispuni uslove za kaznu onda će se ta ruka odsjeći. Zašto? Zato što je izdala:
وَالسَّارِقُ وَالسَّارِقَةُ فَاقْطَعُوا أَيْدِيَهُمَا جَزَاءً بِمَا كَسَبَا نَكَالا مِنَ اللَّهِ وَاللَّهُ عَزِيزٌ حَكِيمٌ (٣٨)
„Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što su učinili i opomena od Allaha! A Allah je silan i mudar.“ (El-Ma'ide: 38)
Ako kazna izostane na dunjaluku, neće umaći na Ahiretu
Ako se ruka ne prekine na ovom svijetu, kazna će je stići na Budući svijet, kako naglašava Ibn Mes'ud, r.a.: „Ubistvo na Allahovom putu briše sve grijehe osim osim duga. Dovest će se čovjek na Sudnjem danu, iako je ubijen na Allahovom putu, pa će mu biti rečeno: ‘Ispuni svoj emanet!’- a on će kazati: ‘Gospodaru, nisam u stanju, dunjaluk je već prošao.’ On će kazati: ‘Odvedite ga u džehennemsku provaliju. – Ružne li majke, ružne li odgajateljice! Pa će biti bačen u nju i strovalit će se do njenog dna i tamo će naći emanet onakav kakav je bio, pa će ga ponijeti na vatru i ispeti se sa njim na rub Džehennema i kada vidi da je skoro izašao okliznut će mu se noga i u njega će zauvjek pasti Reče: ‘Emanet je u svemu: abdestu, postu, kupanju nakon odnosa (džunupluka), a najveći od svega toga je u povjerenim stvarima (ar. al-vedai’). – Zazan reče: ‘Sreo sam al-Berra’ bin Aziba i upitao ga: ‘Jesi li čuo šta je rekao tvoj brat Abdullah bin Mes'ud? – Potom mu ispirčah što je kazao, a on reče: ‘Istinu je rekao! Zar nisi čuo za Allahove riječi: „Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite.“[15]
Isto tako postoji i zloupotreba ili izdaja jezikom na način što čovjek slaže, krivo svjedoči, hvali one koji zaslužuju prijekor, i obrnuto. To je izdaja jezikom.
Također postoji izdaja pogledom. Kada čovjek posmatra ono što mu nije dopušteno (golotinju ili nešto što je šerijat zabranio). Uzvišeni Allah kaže:
يَعْلَمُ خَائِنَةَ الأعْيُنِ وَمَا تُخْفِي الصُّدُورُ (١٩)
„On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju.“ (El-Mu'min: 19)
Predznaci Sudnjeg dana su vezani za emanet
Među predznacima Sudnjeg dana je raširenost izdaje, kako smo to mogli vidjeti u hadisu: „Kada se povjerenje izgubi očekuj Sudnji čas.“ Izdaja se dešava onda kada se iz srca ljudi odstrani povjerenje. U hadisu kojeg prenosi Huzejfe, r.a., se kaže: „Čovjek će zaspati i emanet će mu biti istrgnut iz srca, a ostat će trag od njega poput pjege. Potom će zaspati pa će mu se ponovo istrgnuti, a ostat će trag poput mjerhura, poput žeravice koja ti se okotrlja na nogu, te zacrveni i vidiš nateklinu, a u njoj nema ništa. Ljudi će međusobno trgovati, a skoro niko neće ispunjavati emanet, pa će se reći: ‘U tom i tom narodu ima povjerljiv čovjek,’ i reći će se za čovjeka: ‘Kako je razborit, pametan i postojan,’ a u srcu neće imati imana ni koliko zrno gorušice.“[16]
Vrijednosni kriteriji su se itekako promijenili. Sve se više cijene ljudi koji su slatkorječivi i lijepog izgleda, dok u njihovim srcima neće imati vjere niti povjerenja.
Jedan od predznaka Sudnjeg dana jeste da se daje povjerenje prevarantu a da se za prevaru optužuje pošten čovjek. O tome nam govori Vjerovjesnik, s.a.v.s., u sljedećem hadisu: „Pred Sudnji dan doći će godine obmane i prevare, kada će se lažovi smatrati istinoljubivim, a istinoljubivi lažovima, kada će ljudi vjerovati prevarantima, a neće vjerovati povjerljivim ljudima, kada će glavnu riječ voditi ruvejbida. Upitali su: – ‘Allahov poslaniče, a ko je ruvejbida?’ Odgovorio je: ‘To je glupak (prezren čovjek) koji će nastupati i govoriti u ime općenarodnih interesa.'“
To su dakle predznaci Sudnjeg dana koji se tiču naše teme o izdaji.
Gospodaru, utječemo Ti se od izdaje, jer je to ružna postava i drug, utječemo Ti se od razdora, licemjerstva i ružnog ponašanja. Amin!
[1] Prethodilo je kazivanje o referencama ovog hadisa.
[2] Prethodilo je kazivanje o referencama ovog hadisa.
[3] Prenosi ga Ahmed (12383) hadis-hasen; Ebu Ja'la (2823). Albani ga ocjenjuje sahihom u Sahihu-l-džami’ (3004), posredstvom Enesa, r.a.
[4] Prenosi ga Ebu Davud (3535), Tirmizi (1264), obojica u al-Buju’, rekavši da je hasen-garib. Albani ga ocjenjuje sahihom u al-Sahiha (733), posredstvom Ebu Hurejre.
[5] Prenosi ga Ahmed (6652) – lanac prenosilaca mu je slab zato što je prekinut; Al-Hakim u Al-Rikak (314/4), s tim što su ga i on i al-Zehebi prešutali. Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim u Al-Sahiha (733).
[6] Prenosi ga Ebu Davud u al-Salat (1547), En-Nesa'i u al-Isti'azet (5468), Ibn Madže u al-At'ime (3354). An-Navavi smatra njegov lanac prenosilaca ispravnim u Rijadus-salihin (1485), Ibn Hadžer u Neta'idžu-l-efkar (88/3), Albani ga ocjenjuje hasenom u Sahih Ebi Davud (1383), posredstvom Ebu Hurejre.
[7] Ibn Tejmijje, Medžmu'atu-l-fetava (27/254).
[8] Prenosi ga Buhari u al-Ilmu (59), posredstvom Ebu Hurejre.
[9] Prenosi ga Tirmizi u al-Fiten (2211) rekavši da je ovaj hadis čudan (garib). Albani ga ocjenjuje slabim (da'if) u al-Da'ifa (1727), posredstvom Ebu Hurejre.
[10] Stihovi Malika bin al-Kajina al-Hazredžija.
[11] Stihovi Ibn Fadaleta al-Madžašija al-Kajrevanija.
[12] Prenosi ga Muslim u al-Zekat (996), posredstvom Abdullaha bin Amra.
[13] Prenosi ga Muslim u al-Imanu (118), posredstvom Ebu Hurejre.
[14] Prenosi ga Ahmed (15062), hasen-li gajrihi. Ebu Davud u al-Edeb (4868), Tirmizi u Al-Bir ves-Silet (1959), rekavši da je hasen. Albani ga ocjenjuje hasenom u al-Sahiha (1090), posredstvom Džabira ibn Abdullaha.
[15] Prenosi ga Ebu Nu'ajm u Hulyetu-l-evliya’ (201/4), Taberani u al-Kebir (10527), Ebu Nu'ajm u al-Hulyet (30/9), Bejheki u al-Kubra fi-l-Vedi'a (13067). Albani ga citira u Medžme'u-z-Zeva'id u al-Džihad (9513), rekavši: prenosi ga Taberani a njegovi ljudi su pouzdani. Albani ga ocjenjuje hasenom u Tergib ve-t-Terhib (1763).
[16] Muttefekun alejhi: prenosi ga Buhari u al-Rikak (6397), Muslim u al-Imanu (143).
Jusuf Karadavi