Hutba reisa Rifata ef. Fejzića povodom 12 rebiul-evv​ela, održana u džamiji Sultana Murat II u Rožajama

Rožaje – Hutba: “Uzor svim svjetovima, Muhammed, s.a.v.s., je bio čovjek među svijetom”

Zahvalnost pripada Allahu, dž.š., jedinom istinske i neprekidne hvale dostojnom. Salavat i selam donosimo na našeg miljenika i Poslanika, koji bješe svjetiljka čovječanstvu u moru zabluda.

Cijenjena braćo u vjeri,

Allah Uzvišeni u svojoj Knjizi mudroj veli:

„O vi koji vjerujete, brinite o sebi, neće vam naškoditi oni koji su u zabludi, ako vi na pravom putu budete bili“.

Današnjom mubarek džumom, pripremićemo se za proljeće naših duša, koje nastupa sjutra. I ako su tlo pod nama i vazduh oko nas okovani mrazom, na sjutrašnji dan, 12 rebi’ul-ewwel, prvi proljećni mjesec, rodila se svjetilja upute, Muhammed, s.a.v.s.

Ako se kao njegovi sljedbenici danas prisjećamo svih, i krupnih i sitnih detalja njegova života, od pitanja kako je upravljao ummetom do načina na koji je jeo i spavao, sigurno da se i trebamo prisjećati i događaja koji je prethodio svemu čega se iz njegova života sjećamo – njegovog rođenja.

Jedna od najvećih potvrda njegove veličine, leži u sledećem: Muslimani čitavog Dunjaluka, i ako tačno znaju historijski trenuta njegova dolaska na ovaj svijet, ne smatraju ga historijskom ličnošću, u smislu da ga doživljavaju kao čovjeka prošlosti. I ako nas od njegova života dijeli dugih milenijum-ipo godina, Muhammed, s.a.v.s., za nas nije prošlost. Nije prošlost onaj čije ime širom svijet sa svih minareta odjekuje pet puta dnevno. Nije prošlost onaj koga milijarde svakog trena salavatima blagosiljaju i po čijem sunnetu ravnaju vlastito ponašanje i svakodnevni život. Sjećamo se danas njegovih riječi:

„Doista sam poslan kao milost, a nisam poslan sa prokletstvom“.

Iz ovih njegovih riječi, sjećajući se mevludi-šerifa, njegova časnog rođenja, obaveza nam je da čitamo našu sadašnjost i planiramo budućnost.

Činjenica koje smo svi svjesni je da je islamski ummet danas u podređenom položaju. Ummet je danas sofra hrane pred gladnom skupinom. Za tako težak položaj, mnogi muslimani svijeta danas optužuju nemuslimane. Bezrezervno tvrde da su uvijek i samo drugi krivci za naše probleme i slabosti. Takvo razmišljanje samo produbljuje podređenost u kojoj smo. Budimo svjesni prethodnih Poslanikovih, s.a.v.s., riječi. Podsjetimo sebe, iz ljubavi prema njemu, da ni mi nismo tu da bi proklinjali i kleli druge. Davna mudrost kaže da je iluzija o nepogrješivosti najveća greška! Iluzija da su uvijek drugi krivi za naše probleme je naš najveći problem. Ajet sa početka hutbe nas na to uporno vraća. Allah nas nije dao u emanet drugim zajednicama, već nam je naredio da budemo odgovorni za sebe! Ako su nas drugi stavili u podređen položaj, najveća odgovornost za to je upravo naša.

Onaj što se rodio 12 rebi’ul-ewwela, bio je el-Emin – pouzdani i povjerljivi. Danas se povjerljivim smatra među svijetom onaj koga dvadesetak ljudi u bilo koje doba dana i noći mogu pustiti u svoje kuće. Našeg el-Emina, Muhammeda, s.a.v.s., su gotovo dvije milijarde ljudi danas pustile u svoje domove. Negov se poziv odomaćio pod milionima krovova, a njegov Sunnet i praksa postali model življenja milionima porodica.

Budimo kao njegovi dosljedni sljedbenici svjesni jedne realnosti: Uspjeh svakog poziva je stvar povjerenja. Da je Muhammed, s.a.v.s., bio prevarant, ko bi prihvatio njegov poziv? Da se 12 rebi’ul-ewwela nije rodio Povjerljivi, danas njegov poziv ne bi stao pod krovove milona porodica, i u riznice tolikih duša.

Zaslužimo povjerenje svijeta, slijedeći Povjerljivog, s.a.v.s. Zaslužimo ga djelima, ne suhoparnim riječima. Primjeri povjerenja, nadasve ljubavi prema Muhammedu, s.a.v.s., od strane njegovih sljedbenika, toliko su brojni kroz istoriju i sadašnjost, da ih je nemoguće pobrojati. Jedan svijetli primjer, svjedoči o tome. Naime, vezir sultana Mahmud Gaznevi, imao je sina po imenu Muhammed. Ovaj mladić je služio sultanu na dvoru. Kada god bi sultanu nešto trebalo, pozvao bi mladića:

„O Muhammede, daj mi to i to.“ Jednog dana, sultan ga pozva: „O vezirov sine, daj mi to i to.“ Muhammed je odmah poslušao sultanovo naređenje, ali je u sebi pomislio. Mora da je nešto pogriješio čim ga sultan ne zove imenom. Kasnije je to ispričao svom ocu, a vezir sjutradan ode kod sultana da provjeri o čemu se radi. Sultan mu dade odgovor: „O veziru, nisam ti htio reći, ali moram, da bih olakšao tvom sinu. Tvoj sin nosi ime Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a ja njegovo ime nikad nisam izgovorio bez abdesta. Jučer kada sam ga pozvao, nisam bio pod abdestom, pa ga zato nisam zovnuo imenom.“

Braćo u vjeri,

Muhammed, s.a.v.s., se nije izolovao sa šačicom svojih sljedbenika, i proklinjao nemuslimane. Muslimani su danas u obavezi da na Muhammedov, s.a.v.s., način razumiju svoju realnost. A njegov sunnet nam kaže da nema izolovanja. On nam je u emanet ostavio otvorenost dijaloga sa drugačijima. Nije se izolovao, već je primao delegacije najrazličitijih ljudi, u godini koja je zbog toga u historiji islama dobila naziv a’mul-wufud – godina delegacija. Nije odbio delegaciju hrišćanskih svećenika, već im je za najljepši dijalog otvorio vrata svoje džamije u Medini. Nije odbio ni brojna mnogobožačka i neznabožačka plemena. Na temeljima mirnog dijaloga, u Medini je sa nemuslimanima sačinio Medinsku povelju, kojom je uredio međuljudske i međususjedske odnose.

Cijenjena braćo, u ovom mjesecu, rebi’ul-ewwelu, Islamska zajednica u Crnoj Gori je potpisala Sporazum o uređenju odnosa sa Vladom Crne Gore. Vjerujemo da se u ovom mubarek mjesecu rodilo povjerenje, da su muslimani ove zemlje zaslužili povjerenje drugih. Ovaj, za svakog pojedinca među nama historijski rebi’ul-ewwel, garantuje nam povjerenje kog smo od nivoa pojedinca do nivoa institucije dobili. Od prava da muslimani mogu dostojanstveno praktikovati svoju vjeru, a da ih to ne košta posla. Od prava da naše sestre dostojanstveno noseći hidžab mogu studirati, zapošljavati se i raditi u svim javnim i državnim ustanovama, preko prava da se u javnim ustanovama muslimani mogu hraniti halal ishranom, otvorili smo novu stranicu našeg postojanja. Nećemo očekivati da nam drugi serviraju naša prava. Kao institucija, odlučno smo tražili specifična vjerska prava, koja se tiču samo nas, i po osnovu povjerenja, ta prava i dobili.

Dobivši svoja prava, dobili smo ujedno i obavezu, da praktikujući nesmetano svoju vjeru, budemo dostojni ambasadori Muhammedovog, s.a.v.s., poziva. Zato je naš emanet da budemo ambasadori Muhammedove, s.a.v.s., dobrote među svijetom.

Molimo Allaha dž.š., da ovo bude proljeće u razumijevanju islama, da budemo dostojni sljedbenici našeg voljenog Pejgambera, i da nas milošću svojom Allah dragi počastvuje njegovim šefa’atom! Amin!

Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori
Rifat ef. Fejzić

Džamija Sultan Murat II
Rožaje, 03.02.2012. godina