Lejletul-Kadr, noć neprolazne nagrade
Neka je hvala Allahu Uzvišenom, koji nas je pravom putu uputio, i bez kojeg pravog puta nikada našli ne bi. Neka je salavat i selam na Allahova miljenika i poslanika Muhammeda, s.a.v.s., koji nam je dostavio Riječ i vječnu uputu!
إنا أنزلناه في ليلة القدر وما أدراك ما ليلة القدر ليلة القدر خير من ألف شهر تنزل الملائكة والروح فيها بإذن ربهم من كل أمر سلام
هي حتى مطلع الفجر
“Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr. A šta ti misliš šta je Noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci – meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake, sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.” (el-Kadr, 1-5)
Braćo u vjeri,
Allahovom odredbom, Njegovom nenadmašnom voljom, danas ispraćamo poslednju džumu ovog mubarek mjeseca. Svekolika dobra na koja smo proteklih dana navikavali sebe, trudili se da ih činimo želeći Allahovo zadovoljstvo i milost Njegovu, polako prolaze i bliži im se kraj. Prolaznost ovosvjetskih dobara vjerniku je podsticaj da traga za vječnim, ahiretskim, neprolaznim dobrima. Ko je proteklih dana navikao da živi život tragatelja za milošću, oprostom i spasom od Vatre, neće nakon ramazana prestati da traga za neprolaznim užitkom vjećnosti.
Kažu da je vrijeme neumoljivi čovjekov neprijatelj, jer svaki sekund radi protiv njega, uzima danak njegovom prolaznom postojanju. S druge strane, džennetsko vrijeme nije neprijatelj onih koji u njemu žive, i svako razuman će se truditi da bude dostojan bogatstva džennetske vječne bezvremenosti.
Živeći ovu poslednju trećinu mubarek ramazana, polako osjećamo da nam izmiče ogromno bogatstvo. Ali, iz svoje milosti prema nama, Allah Uzvišeni nam u zadnjoj trećini daje riznicu koju sve riznice Dunjaluka nisu u stanju nadmašiti. Kada bi jedino dobro mjeseca ramazana bila Lejletul-Kadr, (noć odluke), bilo bi mu dovoljno! Kada bi našem ummetu jedina milost bila noć kadra, bilo bi nam dovoljno milosti! Kada bi svi ummeti prije nas sabrali sve blagodati koje im je Allah dao, ne bi nadmašili blagodat ove noći! Kako onda da za njom ne tragamo, i da ne budemo Allahovi robovi zahvalni. I da život provedemo u zahvaljivanju, ne bi Allahu dovoljno zahvalili na blagodati ove noći. Podstaknimo sebe da budemo zahvalni, jer je to vrijednost koje polako nestaje među ljudima. Pogledajmo braćo, koliko mnogo milosti, a koliko malo zahvalnosti. Prenosi se da je Omer, r.a., čuo čovjeka pored Ka’be kako moli Allaha: „Gospodaru moj, učini me od rijetkih među robovima tvojim“. Omer, r.a., čuvši njegovu dovu upita ga: „Ko su ti rijetki, ( kojih ima malo)“? Čovjek mu je odgovorio riječima Uzvišenog Allaha:
وقليل من عبادي الشكور
“A malo je zahvalnih među robovima Mojim.” (Sebe’e, 13)
Ako već imamo ovako veliku i veličanstvenu priliku da zaslužimo puno dobra, pitanje je kako da se postavimo spram ove prilike? Dato nam je vrijeme koje vrijedi, kako dag a iskoristimo? Znamo da je Lejletul-Kadr prolazna. Da li postoji trajno djelo koje u njoj možemo učiniti? Postoji li trajno dobro djelo čija bi vrijednost nadživjela prolaznost ovodunjalučkog vremena?
Kao da je znala našu današnju dilemu, Aiša, r.a., je pitala Poslanika, s.a.v.s., – ako bi znala koja je noć Kadra, čime bi se u njoj Allahu obratila? Kako bi ga molila? Pa joj je Allahov Miljenik, s.a.v.s., u emanet ostavio dovu, koja je vijekovima prenošena evo i do nas stigla, kao emanet tragatelja za noći Kadra:
أللهم إنك عفو تحب العفو فاعف عني
„Allahu moj, ti si onaj koji prašta, koji voli da prašta, pa oprosti meni“.
Podsticajno i ibadetski inspirativno je značenje sure el-Kadr, u kojoj samo slutimo veličinu noći bolje od hiljadu mjeseci, silno prisustvo meleka i ruha, mir i sigurnost koji u njoj dominiraju sve do zore. Nemoguće je ne željeti trajno djelo u ovako veličanstvenoj noći. Islamska ulema nam pruža odgovor: Postoji u islamu kategorija djela koja se zove الباقيات الصالحات „Trajna dobra djela“. To znači da je nagrada za ova djela neprolazna. U noći koja vrijedi koliko hiljadu mjeseci, imamo šansu učiniti djela koja su neprolazna! Ulema nas uči: Trajna dobra djela su riječi: Subhanallah, Elhamdulillah, La ilahe illallah, Allahu ekber. Slaviti Allaha, hvaliti ga, izražavati Njegovu jednoću, veličati Ga, znači dobiti neprolaznu nagradu. Zašto je nagrada za ovakve riječi neprolazna? Ako hvališ ljepotu cvijeta, tvoja hvala traje dok traje cvijet. Kad se sasuši i postane prah, tvoja hvala prestaje da vrijedi, jer se ljudi neće diviti prahu, ma koliko ih ubjeđivao da je to divan cvijet. Sve što uzmeš hvaliti od stvari na ovom svijetu, sve će jednom nestati i da postoje prestati. Tada će prestati i tvoja hvala. Ali, ako hvališ Onoga ko je vjećan, koji nema početka i nema kraja, onda je tvoja hvala, tvoje veličanje, tvoje slavljenje Njega, neprolazno!
Bilježi se da je jedne prilike Sulejman, a.s., letio nošen vjetrom, koristeći se mu’džizom koju mu je Allah darivao. Kad ga je ugledao prost čovjek koji kopaše na svojoj njivi, uzdahnu zavideći mu: „Dato ti je mnogo dobra, o sine Davudov!“ Čuvši ga, Sulejman, a.s., mu odgovori: „Ono što je dato vjerniku iz Muhammedova ummeta, bolje je od onog što je dato sinu Davudovom. Jedno „Subhanallah“ , na stranici (djela) Allahovog roba, vrijednije je od onog što je meni dato. Jer, to je trajno dobro djelo, a ono što je dato sinu Davudovom proći će i nestati“! Pogledajmo koliko nam je dobra dato! Da nam jedna riječ subhanallah bude vrijednija od svih moći koje su bile date Sulejmanu, a.s!
Draga braćo, provodimo ovu zadnju trećinu mubarek ramazana noću tragajući za lejletul-Kadrom, danju se trudeći da učinimo što više trajnih dobrih djela!
Kako znamo, ovo su ujedno i dani kada se krug naših odricanja zaokružuje materijalnom žrtvom, čišćenjem našeg posta sadekatul-fitrom. Kako bi naš post bio očišćen od ružnih riječi, svega što je krnjilo i remetilo vrijednost našeg posta, Allah nam daje priliku da se očistimo od toga davanjem sadekatul-fitra. Nas vjernike sadekatul-fitr uči da se oslobodimo straha od gubitka davanjem. Kada bi čitav svijet vjerovao da davanje umanjuje imetak, mi vjernici vjerujemo suprotno, da davanjem uvećavamo nafaku koja nam je data. Na to Poslanik, s.a.v.s., jasno aludira, podstičući Bilala, oslobođenog roba i mujezina, siromaška da dijeli. Rekao mu je, u hadisu kog bilježi el-Bezzar:
أنفق يا بلال و لا تخش من ذي العرش إقلالا
„Udijeli o Bilale, i nemoj se bojati da će ti Gospodar Arša zbog toga umanjiti (imetak)“
Allah Uzvišeni nam propisuje davanje, kako bi imao razloga da nam daje. Ne očekuj Allahovu pomoć ako tvoja ruka nije ruka pomoći!
Kao i prošle godine, Mešihat Islamske zajednice u Crnoj Gori, postavio je prioritet da se sadekatul-fitrom pomogne fond za održavanje Medrese u Podgorici. Naučimo sebe da na vrijeme gradimo, ulažući u obrazovanje naše djece, koja će biti pronositelji dobra i ambasadori misije islama. Budimo od onih koji ne čekaju da pojedinci za njih urade mnogo, već budimo od onih koji se trude da svi u zajednici urade po malo. Jer, ako svi damo mali doprinos od sebe, zajedno smo učinili veliko djelo, i svi se osjećamo dijelom tog velikog djela!
Molimo Allaha Uzvišenog da nas učini od ljudi zaslužnih Lejletul-Kadra!
Molimo Ga za neprolaznost nagrade Njegove, i spas od vatre džehennemske!
Amin!
Prof. Enis ef. Burdžović