Bajramska hutba reisa Rifata ef. Fejzića

imageNeka je hvala Allahu, Njega veličamo u danima našeg najvećeg blagdana, Kurban-Bajrama. Salavat i selam donosimo na Allahovog poslanika Muhammeda, čijom stazom uzoritosti koračamo zahvalni na dobru koje nam je islamom ostavio.
Poštovani vjernici, braćo u vjeri,
Svanulo je jutro najvećeg praznika svih muslimana svijeta. I oni koji su obavljajući hadž jučer stajali na Arefatu – brdu spoznaje, i mi koji smo ostali svojim domovima, i hiljade onih koji hode bespućima muhadžirluka i izbjeglištva, dužni smo tu gdje jesmo ovih mubarek dana nositi svjesnost o žrtvi. Ovo je kurbanski bajram, kruna hadža i žrtve, i ako se veličina žrtve razlikuje, bajram je poruka da je mora imati. Uvijek ponavljamo da u islamu kurban nije samo puko ritualno žrtvovanje bez smisla i značenja. Kurban je žrtva, a njen motiv dolazi iz svijesti i savjesti. Svijesti da žrtvujemo u ime Allaha, koji nam je dao sve što imamo, i savjesti prema onima koji gladuju i ne žive u materijalnom blagostanju i izobilju.
Kako se vratiti Allahu, ako ne putem iskrenosti. Ko odlazi na hadž, prvi korak putovanja mora mu biti iskrenost. Ko žrtvuje kurban, prvi motiv mu je iskrena želja da se Allahu približi. Kako krenuti putem iskrenosti? Koji je valjan pristup? Odgovor na to je u Allahovim riječima: “…I slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti. (Lukman, 15) Ovo je pristup kojim je zadovoljan Gospodar svih svjetova, Allah dž.š. Put kojim se Njemu obraća, put je iskrenosti. A iskrenost teško da možemo postići ako nismo spremni da razumijemo realnost. Nama vjernicima danas, možda više nego ikada je potrebna realnost. Slobodno se može reći da je naša potreba za nekim ko bi nam tumačio činjenice realnosti mnogo veća od potrebe za tumačima snova. Potrebno je imati tumača koji će nam otvoriti oči da razumijemo prilike u kojima živimo. Život nosi sa sobom snove i očekivanja, ali se vjera ne gradi na snovima, već na istini i stvarnosti.
Zato je naš najveći praznik prilika da postanemo svjesni najvećih realnosti u kojima živimo. Velika je realnost da značenja naše vjere bivaju razvlačena na dvije krajnosti, između nemarnosti i pretjerivanja u vjeri. Vjeru nije dovoljno samo verbalizovati, reći „ja sam musliman“ i ništa ne učiniti da se to potvrdi. Vjera je utočište ljudskoj nemoći u Allahovoj svemoći. Ona je sigurnost za onog ko je prihvati, ali i mir prema onome ko je nije prihvatio.
Bilježi se da je Omer ibn el-Hattab primijetio grupu putnika koja je pristigla u blizinu Medine. Uplašio se da ih ne napadnu drumski razbojnici. Tada je sreo Abdurrahman bin Aufa r.a., koji ga je upitao: “Šta u ova doba radiš ovdje vladaru pravovjernih? Objasnio je svoju zabrinutost, i rekao mu: “Hajde da ih čuvamo”. Vladar je proveo noć na periferiji grada, čuvajući nepoznate putnike, kad se počela bližiti zora, dozvao ih je: “O putnici, vrijeme je namazu”. Vidjevši da su se počeli pomerati i buditi, povukao se i nikada nisu saznali da je njihovu sigurnost čuvao prvi čovjek čitavog islamskog svijeta, halifa Omer. Diskretni zaštitnik, skromni velikan, koji se ne razmeće autoritetom, već čuva svetost sigurnosti i mira, to je bio Omer, r.a., i to trebaju biti i danas oni koji tvrde da su na njegovoj vjeri.
Sa druge strane, ne smije biti pretjerivanja u vjeri, kada muslimani nisu sigurni jedni od drugih, a bilans tolikog odstupanja i pretjerivanja u vjeri jesu hiljade izbjeglica, muslimana, koji ovih dana koračaju bespućima muhadžirluka tragajući za mirom. Muhammed, a.s., je rekao da je istinski musliman onaj od čijeg su jezika i ruku sigurni ostali muslimani. Koji su to muslimani koji su danas opasnost jedni dugima, kada hiljade njih bježe od muslimana u hladni zagrljaj Evrope koja ih ne želi?
Kao što je Sunce izvor iz kojeg crpimo energiju za život naših tijela, tako je i islam hrana našem biću, energija našem intelektu. Ostati bez vjere znači ostati bez najčistije energije koja pokreće naš karakter. Zato svima nama preporučujem da to izvorište opstanka nikada ne napustimo, ma gdje nas život vodio. Kao što gdje god hodite po zemlji, sunčeva energija vas prati i daje vam snagu, tako neka bude i sa našom vjerom. Neka je ima gdje god da budemo.
„I ovog jutra hiljade muslimana bajram dočekuje na goloj zemlji. Nemojmo ih zaboraviti u bajramskoj dovi. Alah je na zemlji uspostavio red, a ljudi kada žele da ga promijene, prave samo nered. Muslimanske zemlje treba da budu mir za svakoga. Da li su muslimani oni od kojih bježe sirotinja i djeca čija tijela plutaju morem? A da li su humanisti oni koji zatvaraju granice da prime ljudski rod“?

Cijenjena braćo u vjeri, u ovim trenucima vjernici iz svih krajeva svijeta okončavaju obrede hadža. Među njima su i naši hadžije. Molimo Allaha dž.š., da im njihove ibadete primi, da ih od grijeha oprosti i bezbijedno vrati domovima njihovim.
Nakon ovog namaza, vjernici će žrtvovati svoje kurbane. Molimo Allaha dž.š., da njihove kurbane primi, da im pomogne, kao što su oni spremni nemoćnima pomoći!
I ovog jutra, hiljade muslimana će dočekati bajram na goloj zemlji i otvorenom moru, u izgnanstvu i izbjeglištvu. Nemojmo ih zaboraviti u bajramskoj dovi. Molimo Allaha dž.š., da im podari snage i sačuva ih dok ne pronađu trajni mir.
Molimo Allaha dž.š., da usreći tužne, potlačenima vrati pravdu, nevoljnima otvori puteve spasa, bolesnima podari ozdravljenja, dobročiniteljima podari uspjeha, čestite sačuva iskušenja, humanima podari duga vijeka!
U svoje ime, i u ime Islamske zajednice u Crnoj Gori, želim da ove bajramske dane provedete u Allahovom zadovoljstvu, rahatluku, sreći i blagostanju!
Bajram serif mubarek olsun. Gzuar kurban bajramit!

No Comments

    Leave a reply