Sibirski test čovječnosti

Bog šalje iskušenja ljudima u različizim oblicima. Sudbine i udesi pojedinaca i naroda kroz historiju su dokaz toga. Neka od tih iskušenja su ostala zabilježena u pisanoj formi, dok o drugima svjedoče arheolške iskopine. Sveti spisi svih religija puni su tih kazivanja. Osim iskušenja bolestima, siromaštvom, bogastvom, ratovima, genocidima; kuranskim kazivanjima nisu strana ni iskušenja, koja je Bog ljudim slao u vidu prirodnih nepogoda, nekada su to olujni vjetrovi, nekada uzburkano more ili sjajne i prolomne munje.

Snježni val, koji je od drugog februara obuhvatio i našu zemlju je samo jedan od vidova Božije moći, kojom iskušava čovjeka. Naravno, sa naučnog aspekta (aspekta metorologa) to je samo jedan od prirodnih zakona, a sa aspekta vjernika iza tih zakona krije se Božija veličina, moć i snaga, kojom se čovjek treba uzdignuti  kao čovjek.  Odnosno, dok naučik u ovom nevremenu traži uzročno posljednične činjenice koje su dovele do njega, vjernik, ne izuzimajući i naučne metode, pokušava u ovome svemu da potvrdi i svoje vjerovanje, iman, odnosno da potvrdi sebe kao čovjeka. Najviši stepen potvrde imana u ovim danima, jednostavno kazano, je uzeti lopatu i očistiti krov ili prilaz kući sugrađaninu koji to nije u mogućnosti da uradi ili doturiti hranu i ljekove do odsječenih sela, pritom vjerujući da je Bog svemoćan a čovjek nemoćan ili moćan samo onoliko koliko Bog hoće. Na  ovom testu čovječnosti i nečovječnosti, mnogi su pokazali svoje pravo lice. Prodavci su poskupili cijene osnovnih namjernica; čistači krovova su podigli enormno cijene svojih usluga, komšije su mirno gledali dok se pod težinom snijega urušava kuća ili garaža njegovog nemoćnog ili odsutnog komšije, a omladini nije palo na umu da probiju puteve do odsječenih seoskih domaćinstava. Svi čekamo  krizni štab, što se više čekanje odugovlači, strah me, da ne pokažemo koliko nam je malo humanosti ostalo. Izgleda da smo postali društvo u kome se i humani gest mora naplatiti.

Jedno od pitanja na koje kao ljudi trebamo odgovoriti, kad kažem ljudi mislim na duhovno-fizička bića koja krasi savjests (od Boga podareni dar koji ga izdiže nad svim stvorenim), jeste: Da li je humanost profesionalizirana? Gdje je granica između profesije i čovječnosti ili jednostavno rečeno da li smo ljudi sa svim duhovnim vrijednostima koje čovjeka krase, kao što su bogobojaznost, čovjekoljublje, humanost itd., ili smo postali poput robota sa programiranim sadržajem koji treba da uradimo?  Ako kroz prizmu ovih pitanja razmotrimo našu zbilju u ovim hladnim danima, onda bi pitanje glasilo: da li je prodavac, čistač krovova – vođen profitom – zaboravio da je čovjek ili je on samo prodavac ili čistač krovova?

Zanemarujući ovu moralnu dilemu, da li smo ljudi ili mašine vođeno profitom, ne znam kako gledati na one, koji svom komšiji ne samo da ne pomažu nego i zabranjuju da snijeg, koji  čisti sa svoje kuće baca u njegovu njivu ili traže od susjeda da ne proizvode buku prilkom čišćenja snijega, jer narušavaju njihov popdnevni mir.

Sibirska zima će otići, očistiće vazduh od bakterija, ali neće očistiti naše obraze. Na testu čovječnosti koji se zove “sibirske zima” kao društvo smo pali, i ako mediji  pokušavaju uporno da pokažu drukčije.

Fuad Čekić

Reis Fejzić na prijemu povodom dana revolucije Islamske Republike Irana

Podgorica - Ambasador Islamske Republike Irana u Beogradu koji na nerezidentnoj osnovi pokriva Crnu Goru  Abolghasem Delfi priredio je sinoć prijem povodom dana revolucije u zelenom salonu podgoričkog hotela Crna Gora.

Na prijemu, je pored ličnosti iz političkog i javnog života prisustvovala i brojna delagacija Islamske zajednice na čelu sa reisom Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifatom efendijom Fejzićem.

Danas je ambasadora Delfija u Mešihatu Islamske zajednice primio reis Fejzić , koji je gosta informisao o polozaju i aktivnostima Islamske zajednice u Crnoj Gori.

Reis Fejzić sa ambasadorom Abolghasem Delfijem

Reis Fejzić je upoznao ambasadora Delfija i sa nedavno potpisanim ugovorom Islamske zajednice i Vlade Crne Gore.

Ambasador je pohvalio rad Islamske zajednice u Crnoj Gori rekavši da Islamska zajednica više radi nego što priča što je jako dobro i pohvalio potpisivanje ugovora.

Na kraju ambasador Delfi se zahvalio pozvavši reisa Fejzića da posjeti Iran.

Uzroci propadanja dobrih djela (III dio)

Jedan  od skrivenih uzroka propasti djela je i العجب   - samozadivljenost.

Validni izvori tretiraju ovu osobinu kao razlog propasti dobrih djela jer je ona predvorje oholosti, a i koliko trun oholosti je prepreka ulasku u Džennet.  U predaji se kaže da je Poslanik, s.a.v.s., upozorio vjernike da se za njih ne boji grijeha, već nečeg što je od grijeha pogubnije, a to je samozadivljenost.

Imam Dejlemi kaže:

إن العجب يحبط عمل سبعين سنة

„Zaista zadivljenost sobom uništava djela učinjena za sedamdeset godina.“

Naši prethodnici, Allah im milostiv bio, učili su skromnost od prvaka svih stvorenja, Muhammeda, s.a.v.s. Osvajači  u momentu trijumfa, kada ulaze u pokoreni grad, zadivljeni svojim uspjehom oholo i ponosito marširaju među poraženim masama osvojenog grada. Onaj od koga učimo skromnost, Muhammed, s.a.v.s., je u momentu osvojenja Mekke, kako historičari bilježe, ušao je u pokoreni grad jašući pognute glave toliko da su krajevi njegova turbana dodirivali vrat njegove jahalice!

Vjerniku svjesnom svojih kvaliteta, ne priliči da bude njima zadivljen, i da se po osnovu tih kvaliteta uznosi i oholi nad Allahovim stvorenjima. Najviša titula počasti koju čovjek može imati na ovom svijetu je da bude Allahov rob. A svi ljudi su Allahovi robovi, priznavali to ili ne. Zato Allah Uzvišeni, iz svoje neizmjerne pravednosti , onoga ko se zaljubi u svoje uspjehe, spusti pod noge onima nad kojima se uzoholio, uništivši mu nagradu za njegova djela. Zar nije dovoljan za pouku primjer egipatskog faraona, koji je tvrdio za sebe da je bog Benu Israilu, pa mu je Allah dao smrt na dnu mora, tu gdje su prošla stopala onih nad kojima se uzoholio?  A koliko je samo bio zaljubljen u sebe!

Kada čovjeku dođe da se uznese i uzoholi svojim dobrom, neka se sjeti propusta i grešaka svojih. To sjećanje je najbolji lijek samoljublju. Ovaj recept uzimamo od vladara pravovjernih, Omer bin el-Hattaba, r.a.

Jedne prilike, dok je kao halifa, sa minbera Allahovog Poslanika, s.a.v.s., držao hutbu, došla mu je na pamet misao:  „Između tebe i Allaha nema nikog“. (Tj., niko nije vrijedniji od tebe kod Allaha) Na tu misao, Omer, r.a., glasno reče: „Bio sam Umejr (Omerčić), i čuvar kamila plemena Benu Mahzum.“  (Tj., bio sam čoban-najamnik, i ne priliči jučerašnjem čobanu da danas smatra da nikog vrijednijeg od njega nema).  Pošto se to što je rekao nije uklapalo u kontekst njegove hutbe, ashabi ovu rečenicu nisu mogli razumjeti, pa su nakon džume tražili od njega objašnjenje. On je objasnio da mu je njegov nefs naturio misao da je od svih bolji, pa je rekao: „Želio sam svom nefsu pokazati gdje mu je mjesto“.

Zaljubljenost u sebe i svoja djela skreće putanju vjernikovog nijeta. Djela postaju sama sebi cilj, sredstvo kojim čovjek želi da dokazuje pred ljudima svoje kvalitete. Time zaboravi Onoga u čije se ime dobra djela čine.

Tako je jedne prilike grupa ljudi zadivljenih svojim namazima upitala jednog alima:

„Kako to da mnogo duže od tebe, potpunije i ispravnije klanjamo svoje namaze, a ti ipak iz svog namaza izlaziš blistav kao da te Sunce ogrijalo, a mi u našim namazima ne nalazimo slast“?

Odgovorio im je: „To je zato što vi obožavate svoje namaze, robujete njihovoj formi, takmičite se u njihovoj potpunosti i dužini. Da svojim namazima obožavate Allaha, našli bi u njima slasti.“

Samozadivljenost vodi čovjeka u robovanje vlastitim djelima, u zaborav Onoga koji na dobro upućuje, Koji dobra djela prima i u Čije ime se čine.

Zato su takva djela, uz svu svoju ispravnost, veličinu i potpunost, osuđena na propast.

Konačno, čiji se to uspjeh i dobro može mjeriti sa uspjehom Allahovog Poslanika, s.a.v.s.? Ipak, on je svoju mubarek glavu spustio skoro po vratu svoje jahalice, ne želeći da djeluje samozadivljen stanovnicima Mekke, nemuslimanima. Ko će to od nas danas dati pravo sebi da uzdigne glavu nad svijetom, smatrajući se boljim od svih?

Prof. Enis ef. Burdžović 

Zemherir: Ekstremna hladnoća

Dokaz Allahove moći i opomena ljudima

Ova odavno nezapamćena hladnoća i zima, koja je pogodila ove naše krajeve i u velikoj mjeri paralizirala život i kretanja ljudi, dokaz je Allahove moći nad Svojim robovima. Uzvišeni Allah da hoće, može zalediti i Zemlju i sve ono što je na njoj i niko to ne bi mogao spriječiti niti odgoditi. Ova hladnoća treba nas podsjetiti na neizmjerne Allahove blagodati koje nam je podario. Ljudi većim dijelom godine, a naročito oni koji žive na prostorima umjerene klime, uživaju u blagodatima života i opskrbi Allahovoj, ne trpeći ni preveliku vrućinu, a ni prekomjernu hladnoću, pa ih to učini da zaborave blagodati u kojima žive i uživaju. Zbog toga postanu oholi, obijesni i nemarni. Zato nam Uzvišeni i Svemogući Allah s vremena na vrijeme daje da nas pogode ekstremni vremenski uvjeti, kao što su ove žestoke hladnoće i obilne snježne padavine, da nas podsjeti na Njegove blagodati prema nama i da nas, istovremeno, upozori na naš nemar (gaflet), nepokornost i nezahvalnost prema našem Stvoritelju i Opskrbitelju. Ovo što nas je zadesilo pokazalo je i otkrilo našu ljudsku nemoć i slabost, našu potrebu za Allahovom milošću i blagodatima bez kojih ni jednog trenutka ne možemo. Mnogi prizori zatrpanih sela i gradova i ljudi u njima, blokiranih automobila, neprohodnih puteva i sokaka, to nam najbolje potvrđuju.

Ekstremna hladnoća je odušak Džehennema

Jedna od najvećih blagodati i pouka zime, na što mnogi ljudi ne obraćaju pažnju je svakako, i to da nas zimska zemherija (hladnoća) podsjeća na džehennemsku zemheriju (hladnoću) od koje se Allahu trebamo utjecati i dobrim djelima tražiti spas od nje. Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada u danu žestoke hladnoće rob kaže: „La ilahe illellah, što je danas žestoka hladnoća! Allahu moj, sačuvaj me džehennemske zemherije (hladnoće)“, Uzvišeni Allah kaže Džehennemu: „Jedan od Mojih robova zatražio je od Mene da ga zaštitim od tvoga zemherira (hladnoće) i Ja te uzimam za svjedoka da sam ga zaštitio.“ Upitali su: „A šta je to džehennemska zemherija?“ Rekao je:  To je prebivalište u koje će biti bačen nevjernik i u kojem će se raspadati od žestoke hladnoće.

(Hadis Bilježi Ibn Es-Sunni u djelu „Amelu-l-jevmi ve-l-lejle, 100/301 i El-Bejheki u djelu El-Esmai ve-s-sifati, 177-178. ) Iako vjerodostojnost ovoga hadisa nije potvrđena, hladnoća koja nas je zadesila, ipak nas treba podsjećati na džhennemski zemherir (hladnoću), od koje svakako trebamo tražiti zaštitu od Allaha.

Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je rekao: „Stanovnici Džehenema će zatražiti spas od vatre, pa će im biti poslan hladni vjetar od čije hladnoće će se kosti raspadati, a oni će zatražiti da im se ponovo vrati džhennemska vrelina.“ (Ibn Ebi Dunja u djelu Sifetu-n-nar, 152.)

Prenosi se od Abdul-Melika ibn Umejra da je rekao: Čuo sam da će stanovnici Džehennema zamoliti njegova čuvara da ih izvede u kraj Džehennema. Bit će  izvedeni, ali će zateći nesnosnu i ubitačnu hladnoću-zemherir, tako da će se ponovo vratiti u vatru, zbog hladnoće koju su tamo našli.

Kao što vidimo, kako god će stanovnici Džehennema biti kažnjavani nesnosnom vrućinom, tako će biti kažnjavani i nepodnošljivom hladnoćom, koja se naziva zemherir. Uzvišeni Allah kaže: „Pa neka okušaju vodu ključalu i hladnoću nesnosnu (gassak).“ (Sad, 57.) Ibn Abbas je rekao: „Gassak je hladna zemherija koja će svojom hladnoćom pržiti.“

Jedan pobožnjak je rekao: „Nikada nisam gledao snijeg kako pada, a da se nisam sjetio lepršanja listova (suhufa) na dan proživljenja i okupljanja.“

Hladnoća je teža od vrućine

Iako je vrućina teško podnošljiva,-uglavnom nije ubitačna, ipak je hladnoća gora i teža za podnošenje. Zbog toga se ljudi više pribojavaju hladnoće, nego vrućine, na što upućuje i sam Kur’an. Uzvišeni Allah na početku sure En-nahl spominje glavne i osnovne blagodati koje je dao čovjeku od kojih je i stoka. Uzvišeni kaže: „i stoku On za vas stvara, njome se od hladnoće štitite, a i drugih koristi imate, a njome se i hranite.“ (En-Nahl, 5.) A na kraju sure spominje ono što nadopunjava spomenute blagodati, pa kaže: „..i odjeću koja vas čuva od vrućine i daje vam i oklope koji vas u borbi štite, i tako vam upotpunjava blagodat svoju, da bi ste bili poslušni.“ (En-Nahl, 81.) Uzvišeni Allah u ovome ajetu, odjeću kojom se štitimo od hladnoće, nije spomenuo kao ono čime se upotpunjava Njegova blagodat, zbog toga što ju je spomenuo sa osnovnim i glavnim blagodatima na početku sure. Zaista je odjeća, a posebno ona od krzna i vune, velika blagodat bez koje bi teško podnijeli zimu i velike hladnoće. To najbolje osjetimo i dokučimo kada slabo obučeni izađemo napolje u ovim danima ekstremnih hladnoća.

Savršenstvo blagodati koje će uživati stanovnici Dženneta, ogleda se i u tome da u njemu neće osjetiti ni vrućine ni hladnoće. Uzvišeni Allaha kaže: „.. naslonjeni na divanima, oni u njemu ni žegu ni hladnoću neće osjetiti.“(El-Insan, 13.) Katade je rekao: „Allah je znao da žega i žestoka hladnoća uznemiravaju ljude i pričinjavaju im neugodnosti, pa ih je (džennetlije) u Džennetu sačuvao i jednog i drugog ezijeta.“

Zima je proljeće za vjerničku dušu

Iako zima sa sobom donosi mnoge neugodnosti, donosi i jednu veliku blagodat, a to je prilika za dobro djelo i ibadete u zimskim danima i noćima. Zimske noći su duge i to je jedinstvena prilika da ih provodimo u ibadetu, kao što je učenje Kur’ana i noćni namaz. S druge strane, zimski dani su kratki i pohladni, pa nam je to rijetka prilika da dobar dio tih dana provedemo u dobrovoljnom postu. Prenosi se od Ebu Seida El-Hudrija, radijallahu ’anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zima je proljeće za vjernika:“ (Ahmed u Musnedu, 11291. Albani je ovaj hadis ocijenio slabim.) Ibn Redžeb je o značenju ovoga hadisa rekao: „Zima je proljeće za vjernika zbog toga što on zimi svoju dušu hrani u baštama pokornosti, slobodno hodi po mejdanima ibadeta, srce čisti u vrtovima dobrih djela do kojih zimi lakše dolazi. Kao što se životinje nahrane u proljetnim pašnjacima, pa nadebljaju i oporave se, tako se i zimi popravi vjera pravoga vjernika, uz ibadete koje mu je Allah u tim danima olakšao. Vjernik je u stanju da posti zimske dane bez poteškoće i napora, koji bi mu mogli prouzročiti glad i žeđ, zbog toga što su ti dani kratki i hladni.“Prenosi se od Amira ibn Mesuda El-Džumehija da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Post u zimskim danima je hladni (lahki) plijen.“(Tirmizi, 7272, Ahmed u Musnedu, 18191 i hadis je vjerodostojan.) Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu da je rekao: „Hoćete li da vam kažem šta je hladni (lahki) plijen?“ „Naravno“,- rekli su. On je rekao: „Post zimi.“ (Letaifu-l-me’arif, 356.)

Velikani iz prvih generacija muslimana ozbiljno su prihvatili ove poslaničke savjete, pa su zimske noći provodili u ibadetu, a dane postili. Prenosi se od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, da je, kada bi nastupila zima, govorio: „Dobro došla zima! U njoj se spušta bereket, u njoj su noći duge za noćni namaz, a dani su kratki za posta.“

Sjetimo se gladnih i nemoćnih

Dok sjedimo u svojim toplim domovima, siti i bezbjedni, sjetimo se onih beskućnika, siromašnih i gladnih, koji u svakom mjestu ima i koji u ovim hladnim zimskim danima, nemaju tople domove, nemaju šta naložiti i nemaju čime nahraniti svoju čeljad. Pomozimo ih u ovim danima nepodnošljive hladnoće i zime. Odnesimo im hrane, odjeće i ogrijeva. Tako ćemo se najbolje Allahu zahvaliti na blagodatima koje nam je podario. Isto tako, nemojmo zaboraviti našu braću muslimane u islamskom svijetu, koji ne uživaju blagodati koje mi uživamo, a naročito muslimane u Palestini i Siriji, koji trpe torture nasilnika i koje ove zimske dane provode u strahu, nesigurnosti, mnogi od njih bez svoga doma, u kolektivnim centrima i šatorskim naseljima. Sjetimo ih se pa makar dovom, jer oni su naša braća muslimani, oni su ljudi. To je naša najmanja obaveza i pokazatelj našeg imana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Vjernike u njihovoj međusobnoj samilosti, ljubavi i suosjećanju, vidiš kao jedno tijelo. Kada jedan organ oboli, cijelo tijelo zbog toga osjeća nesanicu i groznicu.“

Priredio: Afan Latić

Aktivnosti Odbora Islamske zajednice Plav

Plav – U sniježnom nevremenu koje je trajalo desetak dana u Plavskoj opštini palo je oko dva metra snijega. Sniježni pokrivač te visine upotpunosti je paralisao grad. Sva sela su odsječena od grada a opštinske službe su jedva uspijevale održati prohodnim glavne ulice u gradu. Kako su padavine danas prestale, sve se polako vraća u normalu. Na svu sreću na području naše opštine nije bilo tragedija izazvanih sniježnim nevremenom.

Odbor Islamske zajednice Plav preko svog Humanitarnog društva Rahmet – Plav intezivirao je svoje redovne aktivnosti pomoći našim najugroženijim sugrađanima. Od početka sniježnog nevremena Humanitarno društvo Rahmet – Plav obišlo je devet porodica i uručilo im pomoć u vidu najnužnijih živežnih namjernica a u visini 50 €.

Čišćenje snijega sa krova džamije

Pored toga, značajne su aktivnosti džemata na čišćenju snijega na prilazima džamijama kao i uklanjanje sniježnog pokrivača sa krovova Redžepagića, Šabovića i Stare džamije.

U jednom dramatičnom trenutku Soko Bašić, radnik Odbora Islamske zajednice Plav pao je sa krova Šabovića džamije. Hvala Allahu, pao je u snijeg, nedaleko od ograde i prošao je bez povreda.

(Muhamed ef. Cecunjanin)

Sa podjele pomoći najugroženijim sugrađanima

Čišćenje snijega sa krovova džamija u Plavu

Aktivisti Odbora Islamske zajednice Plav

Medresa "Mehmed Fatih" u Podgorici

Podgorica – Zbog velikih sniježnih padavina koje su zadesile Crnu Goru a posebno centralni dio gdje se nalazi naša medresa, Uprava medrese “Mehmed Fatih” u Podgorici pozvala je upošljene profesore, vaspitače i tehničko osoblje radi uklanjanja snijega sa krova i iz kruga medrese. Prema tome, u datoj akciji je učestvovalo dvadesetak ljudi.

Zbog uvođenja vanrednog stanja u državi, Uprava medrese “Mehmed Fatih” je ponovo odložila početak nastave do ponedjeljka, 20.02.2012. godine.

Uprava medrese “Mehmed Fatih”

Profesori i vaspitači medrese "Mehmed Fatih" u akciji

Akcija čišćenja snijega u krugu medrese

Valentin

Postoje mnoge teorije o porijeklu ovog dana. Navodi se da je praznik izvorno paganski, te da njegove arhaične komponente kasnije preuzima kršćanstvo legendom o svećeniku Valentinu. Blagdan vuče svoje korijene iz pastirskih svečanosti zvanih Luperkalije koje su se održavale u starom Rimu. U ranim danima Rimskoga carstva, divlji vukovi su lutali po obližnjim šumama i narod je pozvao jednog od svojih božanstava, Lupercusa, da vukove drži što dalje od ljudi i da štiti njihova stada. Pitamo se, zašto se Valentinovo obilježava upravo sredinom februara? Osim sjećanja na pogubljenje svećenika Valentina, treba da znamo da su veze prema tom datumu i sljedeće: – Kod starih Grka je od sredine januara do sredine februara bio mjesec Gamelion u kojem su slavili brak Here i Zeusa. – U Antičkom Rimu se sredinom februara slavilo ‘božanstvo plodnosti’, Luperkus (često prikazivan polugol, obučen u kožu jarca). Dan 14. februar se u svijetu obilježava kao Valentinovo – „Dan zaljubljenih“

Valentinovo iz islamske perspektive

Islamska ulema je složna da je proslavljanje i obilježavanje tog datuma bid’at (novotarija) koje se treba kloniti jer vodi ka zabludi i stranputici, te da ovaj datum nema nikakve osnove u šerijatu niti u praksi prijašnjih generacija muslimana, ističe se u brojnim saopćenjima Valentinovo, praznik svih zaljubljenih, praznik onih koji se vole… Radi li se samo o još jednom marketinškom triku velikih korporacija kako bismo kupovali i trošili više i ispunili prazninu između ovogodišnjih praznika, ili se tu ipak krije nešto više od toga? Kako kome. Znate li uopće kada i kako je nastao ovaj dan? Samo ćemo vam dati neka od tumačenja o čemu se tu zapravo radi i od kuda potječe ovaj praznik.

Historijat

Postoje mnoge teorije o porijeklu ovog dana. Navodi se da je praznik izvorno paganski, te da njegove arhaične komponente kasnije preuzima kršćanstvo legendom o svećeniku Valentinu. Blagdan vuče svoje korijene iz pastirskih svečanosti zvanih Luperkalije koje su se održavale u starom Rimu. U ranim danima Rimskoga carstva, divlji vukovi su lutali po obližnjim šumama i narod je pozvao jednog od svojih božanstava, Lupercusa, da vukove drži što dalje od ljudi i da štiti njihova stada. Pitamo se, zašto se Valentinovo obilježava upravo sredinom februara? Osim sjećanja na pogubljenje svećenika Valentina, treba da znamo da su veze prema tom datumu i slijedeće: – Kod starih Grka je od sredine januara do sredine februara bio mjesec Gamelion u kojem su slavili brak Here i Zeusa. – U Antičkom Rimu se sredinom februara slavilo ‘božanstvo plodnosti’, Luperkus (često prikazivan polugol, obučen u kožu jarca).

Ko je Valentin?

Valentin je bio jedan od trojice istoimenih svećenika koji je živio u 3. stoljeću u Rimu. Tadašnji car Klaudije II (Claudius) naredio je svim vojnicima da se ne smiju ženiti, jer se držalo da se vojnici s porodicama neće htjeti boriti, već će radije ostajati kod kuće sa svojim najdražima. Svi svećenici su poštivali dekret cara, osim Valentina koji je nastavio u tajnosti obavljati obrede vjenčavanja mladih parova. Saznavši za svećenikov neposluh, car je naredio da se pogubi i smaknuće je održano na dan 14. februara. Da je ovaj dan vjerskog karaktera najbolje prikazuje i poziv cara Klaudija koji je, neposredno prije nego je pogubio Valentina, rekao: „Valentine, rado bih čuo tvoju mudrost i želio bih biti tvoj prijatelj. Za uzvrat samo jedno od tebe tražim: povratak staroj vjeri u rimske bogove.“ Nedugo nakon smrti, narod ga je proglasio svetim, a papa Gelazije je 496. godine proglasio 14. februar danom Valentina, „zaštitnika zaljubljenih“. Tako su Luperkalije (pagansko-pastirske svečanosti) i smrt kršćanskog svećenika Valentina spojeni u jedno.

Stav islama

Islam je vjera iskrene i istinite ljubavi koja se zasniva na svemu onome što je lijepo i plemenito. Postoje razni oblici iskazivanja ljubavi koji su vjerski dozvoljeni, dok sa druge strane ima i onih oblika koji nisu dozvoljeni. Prvenstveno najveću ljubav koju čovjek treba osjećati i iskazivati jeste prema Allahu, dž.š., Njegovom poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., ashabima, tabi’inima..itd. Jedno od Allahovih lijepih imena je El-Vedud, što znači: Onaj Koji voli i Koji je najdostojniji ljubavi i prijateljstva. Svaki mu’min je dužan zvati svoga Gospodara i puno Ga spominjati, jer Uzvišeni u Kur’anu kaže: „Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima.“ (El-E’araf, 180.) Također, Allah, dž.š., u Kur’anu veli: „Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.“ (El-Bekare, 165.) Slijeđenje Poslanika, s.a.v.s., je dokaz ljubavi prema njemu. Uzvišeni u Kur’anu veli: „Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’ – a Allah prašta i samilostan je.“ (Ali-’Imran, 31.) U hadisu Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: „Niko od vas neće biti istinski vjernik (mu’min) sve dok mu ja ne budem draži od njegovih roditelja, njega samog i svih ljudi.“ (Buharija) Neupitno je da islam prepoznaje sretne proslave i prigode u kojima se ljudi međusobno zbližavaju. U isto vrijeme, islam zabranjuje slijepo imitiranje i oponašanje zapadnjačkih tradicija i običaja kao što je slučaj sa ‘skrivenim’ kršćanskim blagdanom Valentinovim dajući mu primamljivi naziv „Dan zaljubljenih“. Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu kaže: „Ko u ovu našu vjeru unese nešto što nije od nje, to je odbačeno.“ (bilježe Buharija i Muslim) U drugom hadisu Poslanik, s.a.v.s., nas upozorava riječima: „Čuvajte se novina u vjeri, jer svaka novina je novotarija (bid’at), a svaka novotarija je zabluda i stranputica.“ Osim toga, koncept ljubavi u islamu je jedinstven, a to je da kada musliman nešto ili nekoga voli – to mora biti isključivo radi Allaha, dž.š., i nikoga drugog. Isto se odnosi i na mržnju. Islam zahtjeva od svih muslimana da gaje ljubav jedni prema drugima i to iskazuju tokom cijele godine, a ne samo u određenim danima. S druge strane, svjedoci smo kako se danas ljubav osjeća, kako se na nju gleda i koliko se u nju vjeruje u vremenu kada se fizička privlačnost i medijima usađeni imidži “ljepote” često pogrešno interpretiraju kao „ljubav“?! Kako razlučiti opsesiju od ljubavi, hormonalne promjene koje “zavrte” mozak samo da bi nakon nekog vremena “ohladile” ili postale manje intenzivne – a što se odmah shvata odsutnošću ljubavi i traži nova avantura, nova “najezda” intenzivnih osjećaja koja će neizbježno oslabiti i tako ispočetka… Nema nikakve sumnje da se na taj dan u svijetu potiču mnoge radnje koje su sušta suprotnost od istinitih značenja ljubavi, te dovode do moralnog pada pojedinaca. Vjera nas uči da je brak najbolji i najčišći dopustivi odnos ljubavi koji bi trebao postojati između muškarca i žene. Brakom se ostvaruju mnogi pozitivni i korisni interesi: čuvanje od haram odnosa, odgajanje zdravog potomstva, duševna ravnoteža i smirenost, jačanje i izgradnja odnosa koji počivaju na ljubavi i međusobnom uvažavanju, te se brak smatra sredstvom za rješavanje problema izopačenosti, razvrata, poroka i duševnih trauma.

Valentinovo u islamskim zemljama

Imajući u vidu činjenicu da obilježavanje ovog nemuslimanskog praznika uzima sve veći mah čak i u arapskom i islamskom svijetu, većina tamošnje uleme se prije nekoliko godina oglasila po tom pitanju upozoravajući muslimane, te fetvama zabranila obilježavanje tog datuma među muslimanima. U Saudijskoj Arabiji ulema je složna da je proslavljanje i obilježavanje tog datuma bid’at (novotarija) koje se treba kloniti jer vodi ka zabludi i stranputici. Stalni članovi saudijskog Vijeća za naučno istraživanje i fetve pri Generalnom povjerenstvu komiteta uleme Saudijske Arabije su jednoglasni da obilježavanje tog datuma predstavlja grijeh, te da se muslimani trebaju čvrsto držati Allahove upute izbjegavajući sve ono što vodi zabludi i Njegovoj srdžbi. Oni ističu da muslimani kroz Kur’an Časni i sunnet Vjerovjesnika, s.a.v.s., obilježavaju i proslavljaju svoja dva blagdana: Ramazanski bajram i Kurban bajram. U istom kontekstu, šejh Muhammed bin Salih el-Usejmin, rahimehullah, ističe da ovaj datum nema nikakve osnove u Šerijatu niti u praksi selefa (prijašnjih generacija muslimana), te da nije dozvoljeno obilježavati ga ili proslavljati kao neki drugi praznik. Islamska stranka u Kuvajtu je 2000. god. tražila od vlade da poduzme hitne korake zabrane prodaje onim lokalnim trgovinama koje obilježavaju i prodaju na taj dan. U obrazloženju se navodi da ta pojava predstavlja “uvoznu zapadnu ideju koja ima za cilj podsticanje nezakonitih odnosa između muškaraca i žena.” U Maleziji, Harusani Zakaria, jedan od malezijskih muftija je izjavio da se obilježavanje Valentinova kosi sa islamskim učenjima jer se taj datum veže za smrt svećenika i rimsku historiju. “Nama muslimanima ne treba ta kultura i praksa praznovjerja jer se jasno kosi sa učenjima naše vjere. Osim toga, islam je cjelokupan, savršen i vjerodostojan”, dodaje Zakaria. Muslimanski učenjaci u Bruneima su izjavili kako obilježavanje Valentinova slabi cjelokupnu zajednicu. Oni dodaju da bi ovakva kršćanska praksa mogla ozbiljno ugroziti moralne vrijednosti svakog društva. U Indoneziji, Hasim Muzadi, jedan od alima je rekao: “Umjesto da brinemo i učimo dove za svoju braću u Iraku, Palestini, Afganistanu i dr., mi muslimani smo zaokupirani proslavljanjem tuđih nemuslimanskih praznika.”

Komercijalizacija

I dok se tako zaljubljeni cijelog svijeta međusobno darivaju ‘slaveći’ svoju ljubav, trgovci zadovoljno trljaju ruke, a proizvođači slatkiša obaraju rekorde prodaje čokolade. U suštini, najviše mu se i raduju trgovci cvijećem, parfemima, restorani i slastičarne, prodajni dućani… Valentinovo je samo u svome simboličkom značenju dan ljubavi i zaljubljenih, dan darivanja cvijeća i sitnica koje ljubav znače voljenoj osobi. Danas taj datum mnogi smatraju produktom američkog potrošačkog društva. Samo u Americi prosječna potrošnja na taj dan iznosi 98 dolara. Svake godine milioni i milioni dolara se potroše na raznorazne poklone. Navest ćemo za primjer Kolumbiju koja godišnje profitira 600 miliona dolara od prodaje ruža koje se darivaju na Valentinovo. Istraživanja u Kuala Lampuru i Džakarti su pokazala da prodaja cvijeća na taj datum u jugoistočnoj Aziji predstavlja najunosniji biznis. Cijene tada uveliko rastu, a potražnja za buketom cvijeća je ogromna. Imajući ove brojke u vidu, zaista je nevjerovatno koliko trgovci mogu biti uporni u svojim nastojanjima, a mi (kupci) naivni. U svakom ćete izlogu heftu dana prije i heftu dana poslije Valentinova gledati samo crvenu boju, mala i velika srca (s nogama i bez nogu) i plišane životinjice telećeg pogleda. Zbog takvog navaljivanja nemate izbora nego kupiti dragoj osobi neki poklon, jer ako ga ne kupite onda ćete tek imati problema..

Piše: mr. Abdulkadir Indžić
Izvor: Časopis ”Preporod”

Uzroci propadanja dobrih djela (II dio)

Jedan od uzroka propasti djela je التألي علي الله  - odvažnost u donošenju osude prije Allaha dž.š.

Izvorište ovoj tvrdnji nalazimo u vjerodostojnim predajama iz sunneta Allahova Poslanika, s.a.v.s.  Šta preciznije znači ovaj uzrok?  Kakvo donošenje suda prije Allahove presude dovodi do propasti dobrih djela?

Prvenstveno, to znači da čovjek donosi sud o ljudima, olako sijući optužbe o njihovoj iskrenosti u vjeri, nivou imana, kao i o budućnosti, tj., ahiretskom životu drugih ljudi. Vrlo često, hrana većine zajedničkih sijela ljudi koji pretjeruju u vjeri je etiketiranje drugih vjernika, proglašavanje pojedinaca kafirima, mušricima, novotarima, džehenemlijama, i slično. Ova lahkoća u davanju suda o tuđem imanu (vjerovanju), ihlasu (iskrenosti), mesiru (ahiretskoj sudbini) i slično, uzrok je propasti dobrih djela onoga ko tako govori.

Po pitanju ahiretske sudbine drugog vjernika, čak i tvrdnja da će neko zasigurno dobiti Džennet, zabranjena je, jer se radi o pitanju gajba – budućnosti, koju samo Allah zna. U jednoj bitci, kao šehid je poginuo ashab po imenu ebu-Saib. Poslanik, s.a.v.s., je čuo jednu ženu kako mu govori: „Neka ti je sa srećom o ebu Saibe, Allah te je počastvovao.“ Poslanik, s.a.v.s., joj je na to rekao: „Otkuda znaš da ga je Allah počastvovao? Reci: – želimo da ga Allah počastvuje- jer, ja sam vjerovjesnik poslani, a ne znam šta će biti učinjeno ni samnom ni sa vama.“ (Bilježe ga autori Sunena)

Bilježi se da je čovjek rekao za drugog čovjeka: „Tako mi Allaha, Allah „tome i tome“ neće oprostiti.“ Na to je Allah Uzvišeni rekao: „Ko je taj da ispred mene kaže da „tom i tom“ neću oprostiti? Oprostio sam mu, a uništio sam djela onog što je to rekao.“ (Bilježi imam Muslim)

Namazi čovjeka, njegova sadaka, i svi vrijedni ibadeti i dobročinstva, mogu propasti zbog odvažnosti da o ljudima sudi po spoljašnjosti njihovih djela.

Da bi čovjek sačuvao svoja dobra djela i ibadete, ako vidi drugog vjernika da griješi, treba moliti Allaha da mu oprosti i pokušati ga iskrenim savjetima u samoći odvratiti od grijeha, a ako vidi vjernika kako čini dobro i prednjači u dobročinstvu, neka moli Allaha da ga za to nagradi Džennetom.

Slijedeći uzrok propasti dobrih djela je المن بالمعروف   - prigovaranje na učinjenom dobru.

Onaj ko ljudima čini dobro radi Allahovog zadovoljstva, neće učinjeno pratiti prigovorima, hvalisanjem niti traženjem nečeg za uzvrat učinjenog dobra. Potvrdu da prigovor na učinjenom dobru uništava nagradu za dobra djela, nalazimo u riječima Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao:

„إياكم و المن بالمعروف فإنه يبطل الشكر و يمحوا الأجر“

„Čuvajte se prigovaranja na dobru koje učinite, jer ono uništava zahvalnost (Allahu) i briše nagradu.“

 Koliko god da čovjek da od sebe da bi učinio dobro drugom, najprije treba biti zahvalan Allahu koji mu je dao sposobnost i priliku da učini dobro.

Prigovarajući ljudima na dobru koje im je učinio, čovjek želi da mu oni to na neki način uzvrate, ili da ga hvale. Imam Kurtubi tvrdi da na učinjenom dobru prigovaraju slabi ili oni koji su zadivljeni sobom. Nejak čovjek i malo djelo koje učini vidi velikim, a samoljublje i želja za pohvalom od ljudi je motiv onih koji su poneseni samoljubljem. Na taj način, čovjek zaboravlja zahvaliti Allahu, koji na činjenje dobra upućuje onoga koga On hoće, i gubi nagradu za dobro koje je učinio. Da bi sačuvao svoja dobra djela, vjerniku nije preča zahvalnost ljudi od zahvalnosti Gospodara ljudi. A Allah Uzvišeni je sebe nazvao imenom الشكور   - Zahvalni. Njegova zahvalnost je princip da mnogostruko nagradi dobrom onoga ko učini ljudima i najsitnije dobro.

Prenosi se da je jedan alim slušao čovjeka kako drugom čovjeku nabraja sva dobra koja mu je učinio. Alim je prišao hvalisavcu i spriječio njegove prigovore riječima:

„أسكت, فلا خير في المعروف إذا أحصي“

„Ćuti, jer nema dobra u dobročinstvima ako se nabrajaju“.

Zato islamska ulema savjetuje zlatni princip, kako bi vjernik sačuvao svoja dobra djela od propasti. Princip glasi:

„إذا فعلت خيرا فانسه كليا و إن فعل معك خير فلا تنسه ما حييت“

„Kada učiniš dobro, zaboravi ga u potpunosti, a kada ti bude učinjeno dobro, nemoj ga zaboraviti dok si živ.“ 

Prof. Enis ef. Burdžović  

Amer ef. Šukurica sa džematlijama

Bijelo Polje – Neprilike koje su zadesile državu i region proteklih dana, potakle su aktiviste bjelopoljskog džemata Rasovo, da priskoče u pomoć i pored neprohodnih puteva, dostave humanitarnu pomoć staračkim i samačkim domaćinstvima. Donacije privatnih dobrotvora i privrednika, oni su dostavili pomoć u namirnicama.

U pojedinim slučajevima, džematlije su pješice pročistile put i pružile pomoć pojedincima koji nisu bili u stanju da sami obezbijede sebi uslove da prežive tešku hladnoću i visoke sniježne namete. U naselju Voljavac, posjetili su nanu Zlatu, koja ima devedeset godina, i u oronuloj kući živi u jako teškim uslovima. Njena hair-dova je ovim mladim aktivistima bila najveća zahvalnost. U akciji je zajedno sa džematlijama učestvovao i predsjednik Odbora Islamske zajednice Bijelo Polje, Amer ef. Šukurica.

Molimo Allaha Uzvišenog da svim ljudima olakša ovo iskušenje, a da one koji brinu o najslabijima osnaži u dobročinstvu!

Džematlije iz Rasova u humanitarnoj akciji odsječenim domaćinstvima

Medresa “Mehmed Fatih” u Podgorici

Podgorica – Uprava medrese “Mehmed Fatih” u Podgorici obavještava učenike da će, zbog vremenskih neprilika nastava u medresi biti odložena do četvrtka, 16.02.2012. godine.

Nastava će biti nastavljena pomenutog datuma, a učenici su obavezni da u srijedu, 15.02.2012. godine dođu u internat medrese.

Uprava medrese “Mehmed Fatih”