Konya – Polaznici kursa radijskog programa iz Crne Gore koji u Isparti borave od 09.09.2012. na Suleyman Demirel Universitesi juče su boravili u dvodnevnoj posjeti Konyi. Na putu za Konyu polaznici su svratili u mjesto Bejšehir gdje su posjetili Ešrefoglu džamiju staru preko osam vjekova sagrađenu 1229. godine. U ovoj džamiji su klanjali podne namaz, a imam džamije je upoznao goste o historijatu džamije. Nakon toga put su nastavili ka Konyi gradu u centralnoj Anadoliji.
Ešrefoglu džamija je drvena džamija seldžučkog stila u kojoj su se dekorativne tehnike od kamena, opeke, keramike i bojanja vršile zajedno. Još uvijek je misterija kako su drveni djelovi džamije, koja je izgrađena 1299. trajali sve do danas. Izgrađena od strane Ešrefoglu Sulejman-bega 1297-1299, Ešrefoglu džamija je poznata po najvećem ravnom stropu džamije postavljenom na 42 drvena stuba koji su stari oko hiljadu godina.
Ova džamija je jedinstven primjer islamske arhitekture, a značajna je po svojim drvenim (cedrovim) stubovima, ukrasima i husni-hattu na stropu. Mihrab je izgrađen od orahovine sa bogatim ukrasima. On je uklesan s tehnikom pod nazivom „kundekari“ bez ljepila, što je čini iznimnim primjerkom turske arhitekture.
Vrata minbera su vrlo niska iz razloga da se hatib što skrušenije ispenje na njega, isto tako, vrata se ne mogu širom otvarati što indirektno utiče na hatiba da se ne ugoji. Poviše ovih vrata kufskim stilom ispisano je ime Allaha, Muhammeda, s.a.v.s., i četvorice halifa. Na sredini džamije nalazi se četverougaoni bunar dubok desetak metara u kojeg se zimi presovao snijeg kojeg su zimi koristili kao osvježivač drvenih stubova kako bi više trajali, a ljeti kao svojevrstan rashladni sistem. Nakon kraćeg odmora krenuli smo za Konyu, grad u centralnoj Anadoliji, koji broji preko dva miliona (2.38) stanovnika. Interesantno je da broj džamija u ovom gradu prelazi 3.046 džamija.
Glavni razlog našeg putovanja u ovaj drevni grad jeste je posjeta Selimiye džamiji koju je 1274. godine sagradio sultan Selim. Tu je i mauzolej (turbe) Mevlane Dželaluddin er-Rumija (1207-1273) rodom iz Belha (Afganistan) koji je osnovao sufijski red mevlevija. Veliki preokret u duši Dželaluddinovoj: pojavljuje se u Konyi kada Šemsuddin Tibrizi, veliki poznavalac “ilmi-batina” (tajne, skrivene nauke), na Dželaluddina vrši fascinirajući uticaj. Dželaluddin napušta “ilmi-zahir” (vanjsku nauku), i potpuno se predaje “ilmi-batinu”. Stalno se druži sa Šemsuddinom i ne rastavlja se od njega. 645/1247 Zagonetni nestanak Šemsuddina. Dželaluddin ostaje tužan, i povlači se u sebe. Kao uspomenu na svog učitelja, Hazreti Mevlana osniva poseban derviški red mevlevija (Tarikati Mevlevi). Ideje i učenje Šemsuddinovo Mevlana je obradio u svome Divanu (zbirka pjesama): a naročito u “Mesneviji”, remek-djelu mistične književnosti, koje je napisao po nagovoru i želji svoga najboljeg učenika Husamuddina. Četrnaest godina (658-672/1259-1273) radio je Mevlana na tom svom djelu i u pero ga diktirao svome učeniku Husamuddinu. Završio ga je pred sam kraj svoga života. Mevlana, Dželaluddin Rumi, umro je u Konyi 17. decembra 1273. godine (5. džumadel-ahira 672). Tu se nalazi njegovo turbe i muzej sa rijetkim primjercima Kur'ana i drugim islamskim rukodeljima.
Mevlanin nasljednik Husamuddin Čelebi odlučio je izgraditi mauzolej (Kubbe-i-Hadra) nad grobom svoga učitelja. Ta seldžučka gradnja, pod nadzorom arhitekte Bahruddina Tebrizlija završena je 1274. godine. Supruga seldžučkog emira Sulejmana Pervana sa emirom Alameddinom Kayser finansira izgradnju. Cilindrični bubanj od kupole prvotno je počivao na četiri stuba. Konusna kupola je prekrivena keramikom tirkizne boje. Međutim, nekoliko djelova dodani su do 1854. Selimoglu Abdulvahid je uredio unutrašnji dio i izradio duboreze.
Muzej je osnovan 1927. godine a 1954. je nazvan imenom Dželaluddin er-Rumija. Kuhinja derviša (Metbah) i Hurrem Pašin grob izgrađeni su u vrijeme vladavine Sulejmana Veličanstvenog i nalaze se na desnoj strani. Na lijevoj strani su postrojene 17 derviških ćelija koje su prekrivene malim kupolama i izgrađene za vrijeme vladavine Murata III. Kuhinja je, također, korištena za obuku derviša gdje su ih učili semi. Šadrvan u sredini dvorišta sagrađen je od strane Yavuza Sultana Selima. U mauzolej i džamiju ulazi se kroz vrata turbeta koja su ukrašena seldžučkim motivima i perzijskim tekstom mullah Abdurrahmana Džamija, koji datira iz 1492. Odatle put vodi ka maloj tilavet-sobi koja je ukrašena dragocjenom i rijetkom osmanskom kaligrafijom koja je ispisana u sulus, nesih i ta'lik stilu. U toj sobi su neprestano učili Kur'an sve dok mauzolej nije pretvoren u muzej. U mauzolej se može ući iz tilavet-sobe kroz srebrena vrata koja je, prema natpisu iznad vrata, napravio sin Mehmeda III 1599. god.
Na lijevoj strani su mezari derviša koji prijetbhode mezarima Mevlane i njegove porodice iz Belha. Nasuprot njima, na povišenoj platformi, ispod dvije kupole, nalaze se grobnice koje pripadaju potomcima Mevlanine porodice (supruga i djeca) i nekim visokim članovima mevlevijskog reda. Mevlanin sarkofag nalazi se pod zelenom kupolom (Kibabu-l-aktab). On je prekriven brokatom,koji je izvezen zlatom, sa ajetima iz Kur'ana. To, i sve ostale naslovnice, bili su dar sultanu Abdulhamidu II 1894. Stvarna grobnica se nalazi ispod nje. Uz Mevlanin sarkofag nalaze se nekoliko drugih, uključujući sarkofag njegovog oca Behauddina Veleda i njegovog sina Sultana Veleda. Semahana je izgrađena za vrijeme vladavine Sulejmana Veličanstenog u isto vrijeme kao i susjedna mala džamija. Ovu dvoranu derviši koriste za izvođenje sema, ritualnog plesa, na ritmu muzičkih instrumenata: nej, kudum, daire, kemam, halile, rebab. Svi ti instrumenti su na zaslonu u ovoj sobi, zajedno s drevnom Kiršehir sedžadom (18. stoljeće). U ovoj sobi se, također, može vidjeti rijetki Divan-i Kebir iz 1366. i dva fina primjerka Mesnevije iz 1278. I 1371. godine. Susjedna mala džamija se koristi sada za izložbu kolekcija starih ilustrovanih Kur'ana i veoma vrijednih sedžada. Tamo isto tako postoji kutija u kojoj se prema predanju nalazi dlaka brade Muhammeda, s.a.v.s.
Nedaleko od ovog mauzoleja nalazi se Mevlana Kultur Centar koji je sagrađen u spomen Mevlani Dželaluddin er-Rumiju. To je najveći i najmoderniji centar, ili tekija u kojoj se održavaju seme naročito tokom Šebi Arusa, godišnjoj komemoraciji Rumijeve smrti, ali i svake subote u sedmici. Tada se svima šalju Rumijeve poruke ljubavi, tolerancije i poštovanja. Seme se održavaju kroz derviški mevlevijski ples i tradicionalnu sufijsku muziku, koju čine. Inače, sema ima sedam djelova koji simbolizuju dervišku ljubav prema Boga, ljudima i svim stvorenjima. Ovakve seme se mogu vidjeti i u Istanbulu, a pored muslimana njima prisustvuju i nemuslimani. Korisno je kazati par riječi o samom ritualu sema koja je po našem mišljenju kulturni i tradicionalni čin.
Prvi dio je Natt-i Šerif, zahvala Allahu, dž.š., donošenje salevata na Muhammeda, s.a.v.s., i na ostale poslanike (Musaa i Isaa, a.s.)
Drugi: kudum, udaranje u mali talambas koji simbolizira Božiju naredbu stvaranja: „Budi!“
Treći: naj, simbolizuje dah života u svim stvorenjima.
Četvrti: Pozdrav, derviši pozdravljaju jedni druge tri puta, kao simbol duše koja je pozdravljena od svoje tajne duše.
Peti: okretanje, derviši skidaju svoje crne ogrtače kako bi otkrili bijele kostime sa dugim suknjama. Bacanje ogrtača simbolizuje odustajanje od laži i otkrovenje istine. Svaki derviš stavlja svoje ruke oko vrata kako bi pokazao svoju vjeru u jednoću Boga. Prolazeći tako on ljubi ruke šejhu efendiji (duhovnom vođi) i traži dozvolu za ulazak u semu.
Šesti: učenje Kur'ana
Sedmi, učenje el-Fatihe, prvog poglavlja Kur'ana, sjećajući se svih poslanika, a.s., šehida i vjernika, moleći se za dobro nacije i njenih lidera.
Turgut Koč, naš vrijedni vodič, poveo nas je na doručak u svoj stan gdje smo nakon toga uz prijateljski razgovor ispijali turski čaj.
Nakon šopinga u novom dijelu grada, Turgut nas je odveo na tradicionalnu svadbu gdje smo se upoznali sa prijatnim domaćinima i imali prilike da neposredno vidimo njihove običaje, koji se uveliko poklapaju sa našim. Tu smo ručali, s naznakom da su naše svadbe daleko slabije od turskijeh kada su u pitanju hrana i poslastice.
Napominjemo da je na inicijativu Mešihata IZ-e u Crnoj Gori, a u saradnji sa TIKA i renomiranim Univerzitetom Sulejman Demirel iz Isparte, počela obuka dijela kadra budućeg Islamskog radija u Crnoj Gori. U naučno – istraživačkom Centru za medije pri pomenutom univerzitetu, odvija se nastava koja obuhvata rad na studijskoj opremi, emitovanju zvuka, programskoj produkciji, kao i simulaciji kroz praktične radionice. Program predviđa i predavanja na polju radijskog izvještavanja. Ekipu upošljenika u IZCG sačinjavaju Amer Dautović, Amer Šukurica, Behlul Kanaqi, Denis Martinović, Džemo Redžematović i Muharem Demirović.
džemo redžematović